Legislator Case Law & Legislation
Rev-958/1995-2 AI generated

Supreme Court allows appeal, overturning lower courts for misapplication of material law regarding housing credit rules.

Case Number Rev-958/1995-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a final judgment that had dismissed a tenant's request to cancel housing committee decisions. The lower courts incorrectly ruled that the tenant's existing apartment met the standard for denying a housing credit, whereas the Supreme Court found the lower courts misapplied the material law regarding credit limits and installment rights. Consequently, the Supreme Court overturned the lower judgments and dismissed the tenant's lawsuit as unfounded.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.; The Supreme Court may accept an appeal based on the misapplication of material law when lower courts incorrectly interpret statutory provisions governing the rights and obligations of the parties, even if the factual findings were accurate.

Keywords

AI generated
misapplication of material law housing credit regulations tenant rights housing committee decisions supreme court appeal overturning lower judgments unfounded lawsuit

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 386.
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Pravilnik o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita čl. 23.
Pravilnik o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita čl. 52.
Pravilnik o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita čl. 68.
Pravilnik o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita čl. 70.
Pravilnik o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita čl. 71.
Društveni dogovor za područje Općine Omiš

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 958/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hauzta i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.T. iz O., ..., kojeg zastupa punomoćnik R.V., odvjetnik iz O., protiv tuženika TP "O. " O., radi poništenja odluka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 8. siječnja 1993. broj Gž-3649/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Omišu od 29.lipnja 1992. broj P-234/91, u sjednici održanoj dana 21. studenog 1996.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija, te preinačuju presuda Okružnog suda u Splitu od 8. siječnja 1993. broj Gž- 3649/92 i presuda Općinskog suda u Omišu od 29. lipnja 1992. broj P-234/91 u pobijanom dijelu i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom su poništene odluke tuženika i to Stambene komisije za odobravanje stambenih kredita od 12.2.1991. i Radničkog savjeta tuženika broj 5/1-526/2-91 od 3.4.1991.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga, predloživši stavljanje izvan snage (ukidanje) obiju nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se te presude preinače na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato jer po prosudbi ovoga revizijskog suda ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje revident i jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a to iz slijedećih razloga.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za poništenje pobijanih odluka tuženika i to Stambene komisije kojom je odbijen njegov zahtjev za odobrenje stambenog kredita i Radničkog savjeta kojim je odbijen njegov zahtjev za zaštitu prava podnijet protiv odluke Stambene komisije zbog nezakonitosti jer da se ne temelje na odredbama tuženikovog Pravilnika o davanju stanova na korištenje i odobravanju stambenih kredita (u daljnjem tekstu Pravilnik).

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u bitnome zato jer su ocjenom po prvostupanjskom sudu izvedenih dokaza zaključili da su pobijane odluke nezakonite jer da su njihovim donošenjem povrijeđena prava tužitelja uređena tuženikovim Pravilnikom, poglavito iz čl. 70. Revident s pravom ukazuje da je rečeni zaključak nižestupanjskih sudova pogrešan i da su stoga sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo kada su tužbeni zathjev prihvatili umjesto da su ga odbili kao neosnovan.

Naime, revident s pravom ponavlja tvrdnje da tužitelj u ovom slučaju nije ispunio uvjete za dobivanje dodatnih sredstava kredita iz stambenog fonda s obzirom da je u vrijeme odlučivanja o njegovom zahtjevu za dodjelu stambenog kredita imao u građenoj kući na raspolaganju stan koji je zadovoljavao potrebe njegovog domaćinstva (čl. 23. Pravilnika).

U postupku je kao neosporno utvrđeno da je 13.11.1981. nadležno tijelo (Komisija za stambena pitanja) tuženika odobrila tužitelju kredit za dovršenje stambene kuće u iznosu od 500,00 tadašnjih dinara i da porodično domaćinstvo tužitelja broji pet članova (tužitelj, supruga, kći, sin i majka).

Iz spisu priloženog mjerodavnog Društvenog dogovora o najvišem nivou stambenog standarda koji se može financirati društvenim sredstvima za stambenu izgradnju (tablica veličine stana u funkciji strukture porodičnog domaćinstva red.br. 7) za područje Općine Omiš (Službeni glasnik Općine Omiš br. 5/87 - u daljnjem tekstu Društveni dogovor), proizlazi da bi tužitelj s obzirom na broj članova njegova domaćinstva (5) imao pravo na stan u površini od 77 do 90 m5, a što proizlazi i iz odredbe čl. 52. Pravilnika, kako su to nižestupanjski sudovi pravilno ocijenili.

Iz nalaza, mišljenja i iskaza sudskog vještaka (br. lista 14-23, te 28-29), a koji su dokaz nižestupanjski sudovi cijenili, proizlazi da tužitelj u prizemlju građene kuće u Omišu ima tri spavaće sobe, kuhinju, kupaonicu s odvojenim WC-om i spremu u ukupnoj površini od 88,04m5, da je navedeni prostor uređen tako da su zidovi ožbukani i obojani, da na podovima hodnika i sanitarnog čvora i kuhinje su postavljene pločice, a na podovima soba da je izvedeni cementni namaz na koji je postavljen tapet. Prema odredbi čl. 71. Pravilnika radnik koji je vlasnik dovršene obiteljske kuće odnosno stana ne može se odobriti stambeni kredit ako je obiteljska kuća odnosno stan po površini i broju prostorija odgovara stambenom standardu iz čl. 52. ovog Pravilnika, osim ako traži kredit za poboljšanje uvjeta stanovanja.

Iz pobijane konačne odluke tuženika proizlazi da tužitelju u predmetnoj raspodjeli nije odobren zahtijevani kredit zato jer da je u postupku utvrđeno da tužitelju zbog uvjeta stanovanja, tj. da ima stan koji zadovoljava potrebe njegovog domaćinstva ne ispunjava uvjete (potrebni broj bodova) za dodjelu stambenog kredita u skladu s odredbom čl. 23. Pravilnika, u toj raspodjeli.

Prema spisu priloženoj Konačnoj listi reda prvenstva za odobrenje stambenih kredita utvrđeno je po nadležnoj stambenoj komisiji tuženika 7. i 8. veljače 1991. proizlazi da je tužitelj zbog ranije dobivenog kredita i navedenih uvjeta stanovanja rangiran na 43 mjesto.

Zbog navedenog ovaj sud je, suprotno nižestupanjskim sudovima, ocijenio da su pobijane odluke tuženika zakonite zato jer su donijete u skladu s odredbama Pravilnika (čl. 23., 52. i 71.) i Društvenog dogovora.

Nadalje ovaj sud nalazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno zakonitost pobijanih odluka tuženika u smislu odredaba čl. 68. i čl. 70. Pravilnika, prema kojima: radniku se stambeni kredit može odobriti najviše do iznosa 50% od nabavne vrijednosti stana u O. koji mu pripada po Društvenom dogovoru iz čl. 52. ovog Pravilnika (čl. 68.) i ako se radniku dodijeli stambeni kredit u iznosu manjem od iznosa koji mu pripada prema čl. 68. ovog Pravilnika, radnik ima pravo da mu se u idućoj raspodjeli dodijeli preostali iznos kredita (čl. 70.).

To zato jer tužitelj ranije odobreni kredit za izgradnju stambene kuće nije odobren po čl. 68. Pravilnika pa mu stoga i ne pripada ni pravo iz čl. 70. Pravilnika.

Dakle, nižestupanjski sudovi su na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenili materijalno pravo, pa je stoga valjalo prihvatiti reviziju kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. U Zagrebu, 21. studenog 1996.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.