Gzp-388/2006-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 388/06-7

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan u pravnoj stvari predlagatelja A. & C. d.o.o., L., zastupanog po direktoru Z. M. Ž., a ona po punomoćnici B. J. V., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 24. studenog 2006., 5. travnja 2007.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Pž-2531/05 u roku od mjesec dana računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju A. & C. d.o.o., L., u iznosu od 4.500,00 kn (četiri tisuće i petsto kuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 24. studenog 2006. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. i 16/07.; dalje u tekstu: ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke u žalbenom postupku koji se vodio kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Pž-2531/05 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Karlovcu posl. br. P-291/04 i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 26. siječnja 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

Postupak je pokrenut tužiteljevim (ovdje predlagateljevim) ovršnim prijedlogom 5. lipnja 2003. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, radi isplate iznosa od 7.100.976,44 kn s kamatama, na temelju Ugovora o najmu opreme od 21. lipnja 2000. i Ugovora o poslovnoj suradnji od 27. srpnja 2000.,

Po tuženikovom prigovoru, rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovrv- 6033/2003-2 od 7. srpnja 2003., dana 7. kolovoza 2003. stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

Tužitelj se podneskom od 2. listopada 2003. očitovao na tuženikov prigovor ovršnom rješenju,

Dana 27. studenoga 2003. Trgovački sud u Zagrebu odredio je ročište za glavnu raspravu za dan 20. siječnja 2004. Na tom ročištu, sud se po tuženikovom prigovoru oglasio mjesno nenadležnim i odlučio po pravomoćnosti predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Karlovcu,

Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu 28. siječnja 2004., koja je odlukom ovoga suda broj Pž-1478/04-3 od 13. srpnja 2004. odbijena. U međuvremenu, 26. siječnja 2004. tužitelj se podneskom očitovao na tuženikov prigovor i dostavio dokumentaciju,

Predmet je ustupljen na daljnji rad nadležnom Trgovačkom sudu u Karlovcu, dana 17. rujna 2004. Pred Trgovačkim sudom u Karlovcu održano je ukupno pet ročišta za glavnu raspravu,

Dana 27. rujna 2004. Trgovački sud u Karlovcu odredio je ročište za 13. listopada 2004. Na tom ročištu sud je naložio tuženiku dostaviti očitovanje na tužiteljevu dokumentaciju zaprimljenu na ročištu i istovremeno odredio iduće ročište za 9. studenog 2004.,

Podneskom od 3. studenoga 2004., tuženik je podnio protutužbu radi utvrđenja ništavosti Ugovora o najmu opreme i Ugovora o poslovnoj suradnji. Tužitelj je na tuženikov protutužbeni zahtjev odgovorio podneskom od 4. studenoga 2004.,

Na ročištu 9. studenog 2004. sud je odlučio na iduće ročište pozvati zakonske zastupnike stranaka radi saslušanja te iduće ročište odredio za 2. prosinca 2004.,

Podneskom 17. studenoga 2004. tužitelj se dodatno očitovao na protutužbu, Na ročištu 2. prosinca 2004. saslušani su zakonski zastupnici stranaka i određeno iduće ročište za 18. siječnja 2005., radi saslušanja svjedoka po tuženikovom prijedlogu. U međuvremenu, stranke su dostavile pisana očitovanja na provedeni dokazni postupak, a na ročištu 18. siječnja 2005. saslušan je svjedok i glavna rasprava zaključena,

Rješenjem od 16. veljače 2005. glavna rasprava je ponovno otvorena, a tužitelj pozvan specificirati tužbeni zahtjev na način da označi koji iznos duga potražuje na temelju Ugovora o najmu opreme, a koji na temelju Ugovora o poslovnoj suradnji. Nalogu suda tužitelj je udovoljio podneskom od 18. ožujka 2005.,

Na ročištu 22. ožujka 2005. glavna rasprava je zaključena.

Prvostupanjska presuda i rješenje doneseni su 22. ožujka 2005. Presudom je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 3.619.674,11 kn s zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke presude) kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 537.468,00 kn (točka II. izreke presude). Odbijen je tuženikov protutužbeni zahtjev u dijelu radi utvrđenja ništavosti Ugovora o najmu opreme (točka III. izreke presude), a platni nalog iz rješenja o ovrsi broj Ovrv- 6033/2003-2 od 7. srpnja 2003., ukinut je u cijelosti (točka IV. izreke presude),

Prvostupanjski sud je rješenjem odlučio o svojoj nenadležnosti i odbacio tužbu za dio tužbenog zahtjeva, koji se odnosi na isplatu iznosa od 3.481.244,53 kn s kamatama, odbacivši i protutužbu u dijelu radi utvrđenja ništavosti Ugovora o poslovnoj suradnji,

Protiv točke I., II. i III, izreke navedene presude tuženik – protutužitelj je 8. travnja 2005. podnio žalbu. Žalba je tužitelju dostavljena 12. travnja 2005.

U prilogu dopisa od 14. travnja 2005. spis je upućen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske radi odluke o tuženikovoj žalbi. Spis je na tom sudu zaprimljen 18. travnja 2005. te evidentiran pod brojem Pž-2531/2005, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske još nije odlučio o tuženikovoj žalbi.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtijeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.

Budući je u konkretnoj situaciji postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu, pravno relevantno razdoblje predstavlja razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu sudu 5. lipnja 2003. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu dana 5. travnja 2007., što ukupno iznosi tri (3) godine i deset (10) mjeseci. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen, jer Visoki trgovački sud Republike Hrvatske još nije odlučio o žalbi tuženika od 8. travnja 2005.

Od toga postupak je trajao kod Trgovačkog suda u Zagrebu od 5. lipnja 2003. do 17. rujna 2004., potom kod Trgovačkog suda u Karlovcu od 17. rujna 2004. do 14. travnja 2005. te konačno kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. travnja 2005. do danas, dakle gotovo dvije godine.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako vrijeme trajanja ovog sudskog postupka ukazuje na to da je predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu da se postupak vodio pred tri različita suda te da predmet još uvijek nije meritorno riješen.

Ništa ne upućuje na to da bi se radilo o tako složenom predmetu da bi to eventualno opravdavalo duljinu trajanja postupka, a ni predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja sudskog postupka.

S obzirom na sve gore navedene okolnosti Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio visinu naknade uzimajući, pri tom, posebno u obzir ukupne gospodarske i socijalne prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga, temeljem, odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu primjerenu naknadu kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 5. travnja 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.