II Kž-290/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 290/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. K. zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 5. u svezi stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog Z. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 6. lipnja 2013. broj Kov-17/13 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 5. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog Z. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Z. K. zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 5. u svezi stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Z. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda i 143/12. – dalje u tekstu: ZKP/08).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Z. K. putem branitelja B. M., odvjetnika iz S., ne navodeći žalbene razloge, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i da ga se pusti na slobodu, podredno da se primijeni mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

II Kž 290/13-4

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio te vrednovao sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, a svoju odluku je i valjano obrazložio. Isto tako je ispravno zaključio te valjano obrazložio da se istražni zatvor u konkretnoj situaciji ne može zamijeniti nekom od mjera opreza propisanih odredbom članka 98. stavka 2. ZKP/08 ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da su razlozi u pobijanom rješenju paušalni i nedostatno obrazloženi, a nisu osnovani ni žalbeni prigovori kojima optuženik, dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza, pobija pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

Prema činjeničnom opisu optužnice optuženik je u najmanje četiri navrata tada maloljetnu oštećenicu, koja je tempore criminis bila njegova susjeda, pozivao u svoju kuću radi slušanja muzike, davao joj slatkiše i pokazivao borilačke vještine, dirajući je pritom po intimnim dijelovima tijela, prijetio joj je da će reći njezinim roditeljima da ga namjerno izaziva i da je kurva, da će ubiti nju i njezine roditelje ako ne dođe kod njega u kuću, što je ona u strahu i činila te se na njegovo traženje i prijetnje skidala, a on je potom s njome vršio spolni odnošaj. Iz opisanog načina počinjenja terećenog kaznenog djela proizlazi upornost i bešćutnost optuženika u protupravnom ponašanju te iznimno visok stupanj njegove kriminalne volje, osobito kada se ima u vidu da je takve kriminalne radnje činio sve dok mu oštećenica nije rekla da je zatrudnjela.

Slijedom izloženog te imajući na umu da je optuženik, prema vlastitom iskazivanju, već osuđivan zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, dakle kaznenog djela s elementima nasilja, i to na kaznu zatvora u trajanju od šest godina i dva mjeseca, koju je izdržao, kao i to da se prema svjedočkom iskazu oštećenice optuženik sada na isti način ponaša i prema njezinoj jedanaestogodišnjoj sestri, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da izložene okolnosti u svojoj ukupnosti čine one osobite okolnosti koje predstavljaju neposrednu i konkretnu opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Stoga se primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 i nadalje ukazuje nužnom mjerom radi otklanjanja iteracijske opasnosti, dok se ista svrha, za sada, ne bi mogla ostvariti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 4. ZKP/08 kako to predlaže žalitelj.

Daljnji žalbeni navodi kojima optuženik nastoji umanjiti značaj svoje dosadašnje osuđivanosti ističući da takva okolnost proizlazi isključivo iz njegove obrane, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja s obzirom na to da se radi o činjenici koja uz ostale izložene okolnosti samo pojačava već postojeću iteracijsku opasnost na strani optuženika jer upućuje na zaključak da ranije osude nisu utjecale na njega na način da svoje ponašanje uskladi s pozitivnim pravnim poretkom i suzdrži se od činjenja kaznenih djela.

Postojanje opasnosti od ponavljanja djela, protivno stanovištu žalitelja, nije umanjeno ni činjenicama da je terećeno kazneno djelo počinjeno prije sedam godina te da ni oštećenica ni njezina sestra više ne žive na istoj adresi. Ovo tim više kada se ima na umu da iz kog iskaza oštećenice proizlazi da se na podnošenje kaznene prijave protiv optuženika svjedoč

odlučila nakon što je primijetila da se on na isti način ophodi prema njezinoj sestri, te da joj je jedna djevojčica pričala da ju je optuženik dirao i zbog toga joj davao novac.

II Kž 290/13-4

Budući da pri ocjeni o eventualnoj povredi načela razmjernosti, osim vremena provedenog u istražnom zatvoru, treba imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenog djela za koje se optuženik tereti, kazne koja se prema podacima u spisu može očekivati ako bude proglašen krivim, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, neosnovani su i žalbeni navodi kojima se upire na povredu tog načela tvrdnjama da se daljnja primjena istražnog zatvora u konkretnoj situaciji pretvara u izdržavanje kazne.

Kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 5. srpnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Ileana Vinja, v.r.