Legislator Case Law & Legislation
II Rev-166/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismissed appeal for unauthorized director contract signing violating supervisory board limits.

Case Number II Rev-166/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming a lower court's decision. The appellant argued for a procedural error and misapplication of law regarding the revocation of their directorship. The court found no procedural violation and determined the appellant's unauthorized contract signing constituted a valid reason for revocation under the Commercial Companies Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 244. st. 2. ZTD; čl. 263. st. 5. ZTD; čl. 242. st. 2. ZTD: The supervisory board may revoke a director's appointment if the director violates statutory limits on business conduct, and the appellate court does not examine procedural errors ex officio unless explicitly listed in the statute.

Keywords

AI generated
commercial companies act supervisory board powers director appointment revocation unauthorized contract signing appellate review limits procedural error review business conduct violations

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 244. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na poništenje odluke tuženika o opozivu tužitelja kao uprave – direktora društva (čl. 244. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima - “Narodne novine”, broj 111/93, 34/99, 52/00.
čl. 263. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima
čl. 242. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-166/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz S., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika A. d.d. S., zastupanog po punomoćnicima A. L. i M. B., odvjetnicima u S., radi poništenja odluke rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 24. veljače 1998. godine, br. VII Pž-210/98., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 1. listopada 1997. godine, br. P-2147/96., u sjednici održanoj dana 21. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se poništava kao nezakonita odluka o opozivu osobe ovlaštene za rukovođenje i zastupanje društva A., d.d. od 28. listopada 1996. godine, a kojom je opozvan tužitelj kao osoba ovlaštena za rukovođenje i zastupanje tuženika s danom 28. listopada 1996. godine, te kojom odlukom je raskinut ugovor o obavezama ovlaštenjima i plaćanju rada direktora, a koji je ugovor zaključen 30. studenoga 1995. godine.

Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.270,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude, kao i presude suda prvog stupnja i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili podredno preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Sporno je među strankama je li postojao važni razlog zbog kojeg je nadzorni odbor tuženika mogao opozvati tužitelja ili ne, te slijedom toga je li je revizija osnovana ili ne.

Nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Iako reviziju izjavljuje i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj ne navodi u čemu bi se ta povreda ogledala niti o kojoj bi se povredi radilo.

Revizijski sud po službenoj dužnosti pazi samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP), dok je o ostalim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, ovlašten voditi računa samo ako revident određeno ukazuje na te povrede navodeći u čemu se one ogledaju (čl. 386. ZPP).

Kako revident ne navodi u čemu bi se ogledale bitne povrede odredaba parničnog postupka, to je ovaj sud pazio po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, te nije našao da je ta povreda učinjena.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno da je nadzorni odbor tuženika na sjednici od 12. rujna 1996. godine, kojoj je bio nazočan tužitelj kao direktor tuženika donio odluku kojom se zabranjuje direktoru obavljanje bilo kakove djelatnosti bez suglasnosti nadzornog odbora, a u svezi s pozivom na zajedničko ulaganje – dokapitalizaciju hotela P., a koju je zabranu direktor primio na znanje. Također je utvrđeno da je tužitelj 13. rujna 1996. godine, dakle odmah nakon zabrane ovjerio ugovor o prijenosu nekretnina koje A. d.d., prenosi kao temeljni ulog u društvo P. d.o.o. i time nastavio djelatnost u svezi poziva na zajedničko ulaganje dokapitalizaciju hotela P..

Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev na poništenje odluke tuženika o opozivu tužitelja kao uprave – direktora društva (čl. 244. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima - “Narodne novine”, broj 111/93, 34/99, 52/00. – dalje ZTD).

Naime, prema gore citiranoj odredbi nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave, ako za to postoji važan razlog, s time da se važnim razlogom naročito smatra gruba povreda dužnosti nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj Skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga.

Odredbom čl. 263. st. 5. ZTD propisano je da se vođenje poslova društva ne može prenijeti na nadzorni odbor, ali da se odlukom nadzornog odbora može odrediti da se određene vrste poslova mogu obavljati samo uz suglasnost tog odbora, te da ako nadzorni odbor odbije dati suglasnost uprava može zatražiti od glavne skupštine da ona dade takvu suglasnost.

Tužitelj nije od nadzornog odbora zatražio suglasnost za sklapanje ugovora o prenosu nekretnina tuženika na P. d.o.o, odnosno za realizaciju tog ugovora, kada bi u slučaju odbijanja suglasnosti mogao tražiti odobrenje glavne skupštine, te je na taj način postupio suprotno odredbi čl. 242. st. 2. ZTD, po kojoj se odredbi članovi uprave u odnosu na društvo u vođenju poslova društva moraju držati ograničenja koja su u okviru propisa postavljena Statutom odlukom nadzornog odbora i glavne skupštine, te Poslovnikom o radu uprave.

Ovdje je pak u okviru propisa i baš čl. 263. st. 5. ZTD odlukom nadzornog odbora tužitelju kao upravi postavljeno ograničenje u vođenju poslova društva kojeg se on nije držao. I po ocjeni ovog suda takovo postupanje tužitelja bi predstavljalo važan razlog zbog kojeg je nadzorni odbor mogao opozvati svoju odluku o imenovanju tužitelja kao uprave društva (čl. 244. st. 2. ZTD).

Prema tome, nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. studenoga 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.