Croatian Supreme Court dismisses appeal on interest calculation method under ZOP and procedural law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment that partially modified a lower court's ruling on unpaid interest. The plaintiff argued that the defendant should pay interest calculated using a revaluation method based on specific provisions of the Law on the Basis of Business Organization of Associated Organizations in the Trade Sector. The court rejected this claim, holding that the cited legal provisions mandate a proportional interest calculation method rather than revaluation, and found no significant procedural violation to justify the appeal.
Legislator headnote
AI generatedčl. 16. st. 2. toč. 4. i st. 3. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tom području; čl. 354. st. 2. toč. 10. i čl. 386. Zakona o parničnom postupku: The court established that the specified legal provisions require interest to be calculated using a proportional method, not a revaluation method, and that an appeal is inadmissible if no significant procedural violation is substantiated.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1480/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Radomire Felcijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz Z., koju zastupa punomoćnik A. O., odvjetnik iz Z., protiv tuženika R.
I. O. V. Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 6. studenog 1990. br. Gž-6666/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 5. lipnja 1990. broj P- 5132/89, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 1991. godine
p r e s u d i o j e :
O d b ija s e r e v i z ija k a o n e o s n o v a n a .
O b r a z l o ž e n j e
Prvostepenom presudom naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati na ime neobračunatih i neisplaćenih kamata dinara 76.658,50 sa zateznom kamatom i troškovima spora, kako je to navedeno u izreci presude.
Drugostepenom presudom djelomično je uvažena žalba tužene te je djelomično preinačena prvostepena presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev u prihvaćenom dijelu za iznos od 39.622,21 dinar.
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući je u odbijajućem dijelu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud usvoji reviziju te pobijanu presudu preinači ili ukine.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz č l. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet temeljem čl. 1 Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZPP) na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i jer tužiteljica i ne obrazlaže koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena zbog koje se prema odredbama č l. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP može izjaviti revizija.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužiteljica neosnovano ukazuje da je drugostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu odbijanjem navedenog dijela tužbenog zahtjeva zaključivši da tužiteljici u ovom slučaju ne pripada pravo na obračun kamata po revalorizacijskoj metodi, kako je to pogrešno zaključio prvostepeni sud, već po proporcionalnoj metodi - kamatni račun 100. Naime, tužiteljica neosnovano smatra da joj pripada pravo na revaloriziranu kamatu pozivajući se na odredbe č l. 16. st. 2. toč. 4. i st. 3. Zakona o osnovama poslovanja organizacija udruženog rada u području prometa robe i usluga u prometu robe i o sistemu mjera kojima se sprečava narušavanje jedinstva jugoslavenskog tržišta u tome području (dalje: ZOP), koji se ima primijeniti na ovaj spor, a to iz slijedećih razloga.
Prema navedenim odredbama ZOP-a prodavalac (tužena) je dužna kupcu (tužiteljici) ako prodaju robe uvjetuje izričito ili prešutno uplatom unaprijed određenog iznosa novčanih sredstava, kao što je to u ovom slučaju, dužna priznati i obračunati odgovarajuće kamate na uplaćeni iznos računajući od dana uplate do isporuke robe (st. 2. toč. 4.) s time da se pod odgovarajućim kamatama u smislu navedenog zakona, razumijevaju kamati koji bi u času obračuna između kupca i prodavca pripadali kupcu da je uplaćeni iznos sredstava uložio kod banke i to do 3 mjeseca - kamate utvrđene za sredstva po viđenju, a preko 3 mjeseca - kamate utvrđene za oročena sredstva razmjerno dužini vremena od časa uplate sredstava do časa isporuke robe (st. 3 . ) .
Ovaj sud prihvaća navedeni zaključak drugostepenog suda zato jer i po ocjeni ovoga suda iz navedene odredbe st.
3. ZOP-a ne proizlazi zaključak da kupcu pripada pravo na kamate obračunate po revalorizacijskoj metodi, kako to pogrešno smatra tužiteljica, već prema proporcionalnoj metodi
- kamatni račun 100.
Na osnovi iznijetog i jer je nesporno da odbijeni dio tužbenog zahtjeva od 39.622,21 dinar predstavlja razliku između obračuna kamata po revalorizacijskoj metodi u odnosu na obračun kamata po proporcionalnoj metodi, pa se zato ukazuje da se pobijana presuda temelji nepravilnoj primjeni materijalnog prava.
Na osnovi iznijetog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 12. prosinca 1991. godine
Predsjednik vijeća:
Đorđe Bjegović, v.r.