Rev-727/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 727/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika I-N. T. iz V. G., i II-T. T. iz Z., oboje zastupani po punomoćniku D. M. i M. Š., odvjetnicima u Z., te III-tuženice INE-Zagreb, Unutarnja trgovina Zagreb, radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika N. T. i T. T. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu (ranije Gradu Zagrebu) od 4. studenog 1997. godine broj Gž-6558/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 24. siječnja 1996. godine broj P-623/94, u dijelu u kojem je u odnosu na te tuženike prihvaćen tužbeni zahtjev, u sjednici održanoj dana 14. siječnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se revizija kao neosnovana.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev da su N. T. i T. T. dužni iseliti zajedno sa svim osobama i stvarima iz stana u V. G., te stan slobodan od osoba i stvari predati tužiteljici na korištenje i raspolaganje (st. 1. izreke), dok je tuženica INA-Zagreb, Unutarnja trgovina dužna predati isti stan tužiteljici na raspolaganje i korištenje slobodan od osoba i stvari uz obvezu tuženika da tužiteljici naknade trošak postupka u iznosu od 1.980,00 kn.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu u kome je prihvaćen kako tužbeni zahtjev u odnosu na T. T. i N. T. tako i na INU-Industriju nafte d.d.. N. T. i T. T. izjavili su reviziju protiv pravomoćne drugostupanjske presude kojom je u odnosu na njih prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da preinači obje nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na te tuženike.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže da revizijski sud odbaci reviziju kao nedopuštenu odnosno odbije kao neosnovanu te traži trošak odgovora na reviziju dok se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP.

Drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom predmetu, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 2. ZPP u svezi čl. 354. st. 1. ZPP na koju ukazuju revidenti.

Revident T. T. bio je naveden kao član porodičnog domaćinstva sada pokojnog I. T. koji je zaključio ugovor o čuvanju stana sa tuženom INA-Industrija nafte Zagreb, bio je naznačen kao osoba koja će biti u stanu u V. G., a tijekom postupka protivio se tužbenom zahtjevu. Sve to ukazuje da taj revident polaže pravo na korištenje stana kako to pravilno cijeni i drugostupanjski sud. Kako su u obje nižestupanjske presude navedeni jasni i razumljivi razlozi o toj i ostalim odlučnim činjenicama to ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuju revidenti.

U ovom parničnom predmetu u kojem je temeljem odredbe čl. 68. st. 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 – dalje ZSO) pravomoćnom presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za iseljenje iz stana revidenata spornom se ukazuje pravilnost primjene navedene odredbe materijalnog prava.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužiteljica stekla stanarsko pravo useljenjem u predmetni stan temeljem ugovora o zamjeni od 19. rujna 1991. godine koji je sklopila kao nositelj stanarskog prava stana u Boru, sa B. B. kao nositeljem stanarskog prava predmetnog stana u V. G., koji je uselio u njezin stan u Boru,

- da je tužiteljica neprekidno koristila predmetni stan sa članovima uže obitelji nakon sklapanja ugovora o zamjeni stanova sve do 16. srpnja 1993. godine kada je neosnovano iseljena, a u stan useljena obitelj sada pokojnog I. T. supruga N. T. i oca T. T. na temelju nepravomoćne odluke o čuvanju stana, vlasnice stana INA-Zagreb, Unutarnja trgovina Zagreb, a koja odluka je kasnije ukinuta,

- te da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-3973/94 od 9. studenog 1994. godine odbijena tužba INE-Zagreb s obrazloženjem da nije mogla dati ugovorom na čuvanje predmetni stan na kojem postoji stanarsko pravo tužiteljice.

Prihvativši tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 68. st. 1. ZSO, jer je tužiteljica nositelj stanarskog prava koje joj nije prestalo ni na koji način predviđen zakonom pa u predmetni stan nitko ne može useliti niti ga koristiti bez njezinog dopuštenja. Iz iznesenih razloga je tužiteljica ovlaštena zahtijevati iseljenje revidenata iz predmetnog stana i predaju istoga na korištenje.

Revizijski navodi koji ukazuju da revidenti predmetni stan koriste temeljem ugovora o čuvanju stana nisu odlučni za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, jer tim ugovorom oni nisu stekli stanarsko pravo na predmetnom stanu, već je vlasnica stana INA- Zagreb, Unutarnja trgovina Zagreb, zaključila ugovor o čuvanju stana sa I. T. koji je u međuvremenu umro. Stoga je tužiteljica kao nositelj stanarskog prava predmetnog stana ovlaštena zahtijevati njihovo iseljenje iz predmetnog stana jer ga koriste bez valjanog pravnog osnova.

Tužiteljici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Ocjenjujući revizijske navode koji su od odlučnog značaja utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena te je presuđeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. siječnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.