Rev-x-1241/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1241/13-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz K. M., zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u I., …, protiv tuženika C. O. d.d., filijala S. B., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžp-958/11 od 18. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom posl. broj P-189/2011 od 1. lipnja 2011., u sjednici održanoj 10. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžp-958/11 od 18. lipnja 2013. i presuda Općinskog suda u Imotskom posl. broj P-189/2011 od 1. lipnja 2011. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 253.869,17 kn zajedno sa zateznim kamatama pobliže navedenim u izreci te presude.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda (st. I. izreke). Nadalje, tom presudom odlučeno je da se tužitelju ne dosuđuje trošak žalbenog postupka (st. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08, 57/11 - dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj zahtjeva naknadu troška podnošenja revizije.

Tuženik nije davao odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 253.869,17 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama s osnova naknade materijalne štete za razdoblje od 20. svibnja 1998. do 27. travnja 2000., a koju štetu po tvrdnji tužitelja tužitelj trpi radi gubitka zarade odnosno izmicanja koristi uslijed nemogućnosti obavljanja prijevozničke djelatnosti zbog uništenog kamiona i prikolice u predmetnom štetnom događaju (od 20. svibnja 1998.).

Nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer da tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja više nije imao namjeru obavljati prijevozničku djelatnost obzirom da je 20. svibnja 1999. odjavio obrt, te s obzirom da nije nabavio drugo teretno vozilo niti nakon što mu je isplaćena naknada za uništeni kamion i prikolicu.

Ovakvi razlozi sadržani u obrazloženjima obiju nižestupanjskih presuda su nejasni i međusobno proturječni, zbog čega obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati, a čime je i u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Naime, kada je tužitelj 20. svibnja 1998. doživio tešku prometnu nezgodu sa teškim tjelesnim povredama i u kojoj nezgodi mu je uništen kamion sa prikolicom, te kada je godinu dana nakon toga odjavio obrt (20. svibnja 1999.), onda bi proizlazilo upravo suprotno, tj. da je tužitelj i nakon predmetnog štetnog događaja imao namjeru obavljati prijevozničku djelatnost. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je i nakon 20. svibnja 1999. imao namjeru obavljati prijevozničku djelatnost, ali da je s tim danom odjavio obrt, jer više nije bio u mogućnosti podmirivati porezne obaveze vezane za obrt, a s obzirom da nije mogao ostvarivati prihod od prijevozničke djelatnosti, jer mu je u predmetnom štetnom događaju uništen kamion i prikolica. No, u netom navedenoj činjenici prvostupanjski i drugostupanjski sudovi ne daju razloge, a čime je također počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Nadalje, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužitelju isplaćena naknada za uništeni kamion i prikolicu i to 118.352,25 kn 20. lipnja 2000. te nakon toga po presudi prvostupanjskog suda posl. broj P-2078/03 od 6. srpnja 2006. daljnji iznos od 38.343,28 kn (tužitelj tvrdi da mu je ovaj dio naknade isplaćen 15. prosinca 2008.). Dakle, tužitelju je isplaćena naknada za uništeni kamion i prikolicu nakon vremenskog razdoblja za koje tužitelj zahtjeva naknadu štete u ovom postupku, pa nije jasno na temelju čega nižestupanjski sudovi zaključuju da bi tužitelj uopće bio u mogućnosti nabaviti novo teretno vozilo prije no što mu je isplaćena naknada za uništeni kamion i prikolicu. Ovo posebno u situaciji kada je tužitelj tokom postupka tvrdio da mu imovinske prilike nisu dopuštale nabavu novog vozila.

Iako iz nalaza i mišljenja vještaka V. U. proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju trpio štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja prihoda od prijevozničke djelatnosti i to u utuženom iznosu, nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja i iz razloga što je tužitelju isplaćena naknada izgubljene zarade u iznosu od 17.228,00 kn, a što bi odgovaralo pretpostavljenom dohotku tužitelja za razdoblje od 20. svibnja 1999. (kada je tužitelj odjavio obrt) s obzirom da je tužitelj od 1994. pa do predmetnog štetnog događaja prijavljivao dohodak na obrt u prosječnim mjesečnim iznosima od po 1.000,00 kn. Nižestupanjski sudovi ne prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka V. U., a da o tome ne daju razloge, pa iako je tužitelj tvrdio da do štetnog događaja nije prijavljivao cjelokupni ostvareni dohodak, a niti u situaciji kada je tužitelj samo mjesec dana prije predmetnog štetnog događaja sa A. V. d.o.o iz Podglavlja sklopio Ugovor o prijevozu brašna, mekinja i stočne hrane i to na neodređeno vrijeme. Time je ponovno i u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 394. st.

2. ZPP.

S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja, te o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.