I Kž-451/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 451/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja, Ranka Marijana, Vesne Vrbetić i Ileane Vinja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. S., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 3. i dr. KZ, odlučujući o žalbi os. J. S., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 21. travnja 2009., br. K-55/04 (Kv-72/09), u sjednici održanoj dana 02. veljače 2010., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnju Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba os. J. S. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Puli je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08 i 76/09, nastavno: ZKP/08), preinačio pravomoćne presude glede odluke o kazni i to presudu Županijskog suda u Puli od 29. prosinca 2005., br. K-55/04 preinačenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 03. srpnja 2007., br. I Kž-289/06, kojom je J. S. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, nastavno: KZ), i presudu Županijskog suda u Puli od 28. veljače 2006., br. K-66/05, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. rujna 2006., br. I Kž-356/06, kojom je J. S. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, u vezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 129/00, nastavno: ZIDKZ), nakon čega l. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ, osudio na ju je na temelju istih zakonskih odredbi i primjenom č

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, u koju joj je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora, od 27. travnja 2004. do 21. svibnja 2004., te od 15. rujna 2005. do 15. studenog 2006., i od 22. siječnja 2009., pa dalje.

I Kž 451/09-4

Protiv te presude žalbu je podnijela os. J. S. putem braniteljice J. S., odvjetnice iz Z., formalno zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, a sadržajno samo zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže jedinstvene kazne.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, predložio je da se žalba os. J. S. odbije kao neosnovana, kod čega je ustrajala i na sjednici vijeća nazočna zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnja Lončar.

Žalba nije osnovana.

Naime, žaliteljica u svojoj žalbi smatra da je izrečena kazna previsoka jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti, koje se prije svega odnose na nastale promjene u obitelji osuđenice, koja je …. rodila sina M. S., o kojem samostalno skrbi jer otac djeteta G. M. odbija priznati očinstvo, a pored toga je trenutno na izdržavanju kazne zatvora; da isto tako skrbi i o starim i bolesnim roditeljima (o 80-godišnjem ocu, koji je nepokretan, alkoholičar i senilan, te o majci koja isto tako ima teže zdravstvene probleme); te da i sama boluje od više akutnih bolesti (dijareja, gastroenteritis, hepatitis C i A, ovisnosti o opijatima i dr.).

Međutim, riječ je o okolnostima koje je prvostupanjski sud jednim dijelom već cijenio kao olakotne (smanjenu ubrojivost osuđenice uslijed ovisnosti o opojnim drogama, okolnost da kontinuirano skrbi o vremešnom ocu), dok druge istaknute okolnosti nije niti mogao cijeniti prilikom donošenja pobijane presude jer je sud prilikom tzv. neprave obnove kaznenog postupka (a nema sumnje da se o takvoj obnovi ovdje radi), vezan činjeničnim stanjem koje je utvrđeno presudama koje se objedinjuju, a iz sadržaja žalbe vidljivo je da se radi o novim okolnostima, koje nisu bile utvrđene u presudama koje je prvostupanjski sud preinačio u odluci o kazni donoseći pobijanu presudu.

S obzirom da je osuđenica pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli od 29. prosinca 2005., br. K-55/04, osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli od 28. veljače 2006., br. K- 66/05, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, to je izricanjem jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci prvostupanjski sud i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno primijenio kazneni zakon, vodeći računa da jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačno utvrđene kazne, a da istovremeno ne smije dosegnuti njihov zbroj (čl. 60. st. 2. toč. c) KZ).

Pri tome, ukoliko su se nakon pravomoćnosti presude pojavile nove okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a iste bi očito dovele do blaže osude, osuđenica u tom slučaju ima mogućnost podnijeti zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u smislu čl. 414. ZKP.

I Kž 451/09-4

Iz izloženih razloga, a nalazeći da žalba osuđenice zbog odluke o kazni, nije osnovana, valjalo je odbiti žalbu osuđenice i na temelju čl. 387. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 02. veljače 2010.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Damir Kos, v.r.

Sanda Janković, v.r.