Revr-411/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 411/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz D. L., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. u Z., protiv tuženika „K.“ d.o.o. D. L., kojeg zastupa punomoćnica J. H., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Gospiću broj Gž-128/09-2 od 12. studenog 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Korenici broj P-127/07-39 (novi broj P-199/09-39) od 23. prosinca 2008., u sjednici održanoj 11. lipnja 2014.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

Revizija tuženika prihvaća se kao djelomično osnovana, ukidaju se presuda Županijskog suda u Gospiću broj Gž-128/09-2 od 12. studenog 2010. i presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Korenici broj P-127/07-39 (novi broj P-199/09-39) od 23. prosinca 2008. u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu rente po osnovu izgubljene zarade u iznosu od 1.258,27 kuna mjesečno počevši od 1. kolovoza 2007. pa nadalje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u odluci o troškovima postupka, pa se predmet u ovom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja i tuženik tako obvezan isplatiti tužitelju po osnovu naknade štete ukupan iznos od 421.460,00 kuna, od čega po osnovu neimovinske štete iznos od 404.300,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od dana podnošenja tužbe (3. studenog 2007.) pa do isplate, te imovinske štete iznos od 17.160,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos od presuđenja pa do isplate. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu rente i to po osnovu tuđe pomoći i njege u iznosu od 360,00 kuna mjesečno počevši od 27. travnja 2007., te po osnovu izgubljene zarade u iznosu od 1.258,27 kuna mjesečno počevši od 1. kolovoza 2007. pa nadalje, sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 58.900,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i tako potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te ujedno zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja su prema ocjeni revidenta važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s prijedlogom da revizijski sud ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana.

U konkretnom slučaju dopuštena je redovna revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 57/11), pa je revizija tuženika razmatrana u okvirima ove odredbe. Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem od 30. srpnja 2005., kada je pretrpio radnu nezgodu padom s krovišta zgrade.

Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova: - tužitelj je izvršavajući radne obveze kao radnik tuženika dana 30. srpnja 2005. doživio ozljedu na radu padom s krovišta zgrade na kojoj je radio, - u ovom štetnom događaju tužitelj je zadobio više ozljeda (prijelom zdjelice, hemoragični šok, retroperitonealni hematom, razdor slezene, natučenje desnog bubrega, prijelom poprečnog nastavka L1.-L5., prijelom sjedne kosti i gornje grane stidne kosti, prijelom olekranona, kontuziju pluća, natučenje crijeva, natučenje glave, te potres mozga) zbog kojih je hospitaliziran u Općoj bolnici G., KBC R., te specijaliziranim bolnicama, - u uzročnoposljedičnoj vezi s ozljedama zadobivenim u štetnom događaju tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 30. dana, srednjeg intenziteta 90. dana, te lakšeg intenziteta daljnjih 120 dana, strah jakog intenziteta u trajanju od 15. dana, srednjeg intenziteta 30. dana, te slabijeg intenziteta 60. dana, umanjena mu je životna aktivnost za 70%, te mu je zaostala naruženost velikog stupnja radi šepanja i hoda uz pomoć štake, kao i višestrukih ožiljaka na trbuhu i leđima, - tužitelj trpi imovinsku štetu u visini od 17.160,00 kuna po osnovu tuđe njege i pomoći koja mu je bila potrebna za vrijeme liječenja (1430. sati), koja tuđa pomoć i njega će mu biti potrebna i ubuduće nakon završetka liječenja (od 27. travnja 2007.) po jedan sat dnevno, čime po ovom osnovu i ubuduće trpi štetu i iznosu od 360,00 kuna mjesečno. Suprotno revizijskim navodima tuženika, u utvrđenju ovih činjenica nižestupanjska odluka sadrže jasne razloge, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, čime presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude, prihvaćajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda odgovorio na žalbene navode relevantne za odluku u sporu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

U navedenom stanju stvari pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na naknadu štete koju trpi tužitelj u uzročnoposljedičnoj vezi s štetnim događajem. Naime, riječ je o radnoj nezgodi za posljedice koje tuženik prema odredbi 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 56/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12) odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1045. st. 4., te čl. 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 – u daljnjem tekstu ZOO). Pri tom, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1067. ZOO-a u kojima bi se tuženik u cijelosti ili djelomično oslobodio odgovornosti za štetu koju trpi tužitelj. Riječ je o povredi prava osobnosti kod koje, kako to ispravno cijene nižestupanjski sudovi, težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade nezavisno od naknade imovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Isto tako, nižestupanjski sudovi su pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade (u iznosu od 404.300,00 kuna) vodili računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi pravična novčana naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom namjenom, a kako to nalaže odredba čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

Isto tako, u naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 1095. ZOO-a kada su obvezali tuženika da naknadi tužitelju imovinsku štetu koju trpi po osnovu potrebe za tuđom pomoći i njegom, kako za vrijeme liječenja, tako i u buduće u vidu rente (čl. 1088. ZOO-a).

Navedenim je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete, te naknadu imovinske štete po osnovu tuđe pomoći i njege, kako za vrijeme liječenja, tako i u buduće u vidu rente.

Međutim, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 1095., te 1088. ZOO-a) kada su obvezali tužitelja na isplatu rente po osnovu izgubljene zarade bez da su utvrdili do kada se tužitelj nalazio na bolovanju, odnosno do kada je bio nesposoban za rad i koja primanja za to vrijeme ostvaruje u odnosu prema primanjima koje je ostvarivao

nim poslovima kod

prije štetnog događaja, odnosno je li tužitelj i dalje radi (na istim ili slič tuženika) ili kod treće osobe, ili je u mirovini, ili je bez primanja u uzročnoposljedičnoj vezi s ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju. Naime, samim (potpunim ili djelomičnim) gubitkom sposobnosti za rad koji je posljedica štetnog događaja, oštećenik ne trpi imovinsku štetu, već je potrebno da oštećeni posljedicom te nesposobnosti za rad gubi zaradu, koja predstavlja imovinsku štetu i koju je odgovorna osoba dužna naknaditi, a koje odlučne činjenice su nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa propustili utvrditi.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu rente po osnovu izgubljene zarade u iznosu od 1.258,27 kuna mjesečno počevši od 1. kolovoza 2007. pa nadalje s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, ukinuti presudu drugostupanjskog i prvostupanjskog suda u ovom dijelu, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 154. ZPP-a).

U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim odlučiti o preostalom zahtjevu tužitelja, te ukupnim troškovima postupka.

Zagreb, 11. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.