Rev-x-530/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 530/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. E. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja V. B. iz S., OIB: ..., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2390/15 od 10. prosinca 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-10869/09 od 14. travnja 2015., u sjednici održanoj 23. srpnja 2019.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja te se preinačava presuda Županijskog suda u Splitu Gž-2390/15 od 10. prosinca 2015. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu P1-10869/09 od 14. travnja 2015. u točki I/1. izreke na način da je odbijen djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 238.200,00 kuna na način da se u tom dijelu sudi:

Tuženik-protutuženik dužan je tužitelj-protutuženiku platiti daljnji iznos od 55.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate kamatu po stopi koja se obračunava za svako za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima uračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. studenog 2004.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1.prosinca 2004.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. siječnja 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. veljače 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. ožujka 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. travnja 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. svibnja 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. lipnja 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. srpnja 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. kolovoza 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. rujna 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. listopada 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. studenog 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. prosinca 2005.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. siječnja 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. veljače 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. ožujka 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. travnja 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. svibnja 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. lipnja 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. srpnja 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. kolovoza 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. rujna 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. listopada 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. studenog 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. prosinca 2006.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. siječnja 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. veljače 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. ožujka 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. travnja 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. svibnja 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. lipnja 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. srpnja 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. kolovoza 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. rujna 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. listopada 2007.,

- na iznos od 1.500,00 kuna počev od 1. studenog 2007., pa sve do isplate tih iznosa, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu revizija tužitelja-protutuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) te naloženo tuženiku-protutužitelju (dalje: tuženik) da tužitelju plati iznos od 316,448,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče na pojedinačne iznose od 2.200,00 kuna počev mjesečno od 1. studenog 2004. pa do 1. rujna 2014. pa sve do isplate, a ujedno je zahtjev tužitelja za razdoblje od siječnja 2002. do listopada 2004. u iznosu od 46.552,00 kuna odbijen kao neosnovan. Također je pod točkom I. izreke prvostupanjske presude prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da iseli iz kuće u S., ... te da kuću sagrađenu na kč.br.zem.8698/2 i 8698/1 iz k.o. S., slobodnu od osoba i stvari preda u posjed tužitelju. U točki II: prvostupanjske presude djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika te je naloženo tužitelju da tuženiku plati iznos od 169.920,00 kuna (protuvrijednost 48.000,00 DEM) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2005. obračunatoj po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do isplate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena dok za više zatraženu kamatu za razdoblje od 19. rujna 1997. do 11. travnja 2005. je zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan. U točki III. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Drugostupanjskom presudom djelomično su odbijene žalbe tužitelja i tuženika te je potvrđena presuda u dijelu točke I. izreke kojom je odlučeno o zahtjevu tužitelja za predaju u posjed nekretnine te u dijelu kojim je djelomično prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika, kao i u odluci o troškovima parničnog postupka, dok je prvostupanjska presuda preinačena u točki I. izreke na način da je naloženo tuženika da tužitelju plati iznos od 124.700,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 1. siječnja 2008. pa do isplate kamatu po stopi koja se određuje polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koje teče na pojedinačne iznose te od dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno pod točkom I. drugostupanjske presude, a ujedno je zahtjev tužitelja za razdoblje od 1. studenog 2004. do 26. studenog 2007. odbijen u cijelosti kao neosnovan, a za razdoblje od 27. studenog 2007. pa do 31. kolovoza 2014. djelomično je odbijen za svaki mjesec od po 700,00 kuna ili ukupno za 238.200,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio kojim je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu te u odnosu na dio protutužbenog zahtjeva tuženika kojim je istome dosuđena zakonska zatezna kamata, reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a da odbije protutužbeni zahtjev tuženika sukladno navodima revizije u odnosu na zakonsku zateznu kamatu.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju kojim predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) samo u onom dijelu kojom se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik nakon raskida predugovora o prodaji kuće naknadi iznos na ime izgubljene najamnine od 363.000,00 kuna, a predmet spora je i od kada tuženik ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na ime dijela kupoprodajne cijene koju je tuženik isplatio tužitelju u iznosu od 169.920,00 kuna.

Tužitelj u reviziji navodi da istu izjavljuje i zbog bitne povrede parničnog postupka, ali nigdje u reviziji tužitelj nije naveo u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koji način bi je drugostupanjski ili prvostupanjski sud počinio, slijedom čega proizlazi da navedeni revizijski razlog se uopće ne može valjano ispitati te isti slijedom toga nije osnovan.

U postupku je utvrđeno:

- da su stranke 19. rujna 1997. sklopile predugovor kojim tužitelj prodaje tuženiku kuću sa dvorištem označenu kao kč.br.zem. 8698/1 i 8698/2 iz k.o. S., ...,

- da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu od 120.000,00 DEM,

- da je tuženik kao kupac odmah po potpisu predugovora isplatio prodavatelju iznos od 48.000,00 DEM,

- da je tuženik stupio uz dozvolu prodavatelja odmah po isplati dijela cijene od 48.000,00 DEM u posjed kuće i cjelokupne nekretnine,

- da su isplatu ostatka cijene od 72.000,00 DEM stranke odgodile na rok od tri mjeseca od dana kada tužitelj kao prodavatelj sredi zemljišno-knjižno stanje nekretnina,

- da je tužitelj sredio zemljišno-knjižno stanje tako da su nekretnine u zemljišnim knjigama upisane na njegovo ime,

- da je odvjetnica I. G., kao sastavljač predugovora, dopisom od 8. ožujka 2000. izvijestila tuženika kao kupca da je tužitelj kao prodavatelj sredio zemljišno-knjižno stanje te je pozvala tuženika na isplatu ostatka cijene i na sastav ugovora,

- da je navedeni dopis primila K. B.,

- da je odvjetnica I. G. ponovila dopis 6. prosinca 2000. uz prijetnju raskida predugovora,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1176/04 od 9. studenog 2007. utvrđeno da je raskinut predugovor o prodaji nekretnina od 19. rujna 1997. sklopljen između stranaka.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je dijelom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime izgubljene najamnine za spornu nekretninu za iznos od 316.448,00 kuna smatrajući da je tuženik u obvezi od dana zaprimanja tužbe u ovoj pravnoj stvari platiti po 2.200,00 kuna mjesečno na ime najamnine koju bi ostvarivao tužitelj da mu je nekretnina vraćena nakon raskida predugovora, a ujedno prvostupanjski sud prihvaća protutužbeni zahtjev tuženika i nalaže tužitelju vraćanje primljenog iznosa na ime dijela cijene za predmetnu nekretninu s time da dosuđuje zakonsku zateznu kamatu od dana kada je tužitelj zaprimio protutužbu tuženika.

Drugostupanjski sud u odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, a u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade na ime izgubljene najamnine zaključuje da to pravo pripada tužitelju tek od dana donošenja prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu u postupku P-1176/04 od 9. studenog 2007. jer da se tada ima uzeti da je došlo do raskida spornog predugovora. Slijedom toga drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku odluku na način da tužitelju ne priznaje pravo na izgubljenu najamninu za razdoblje od 1. studenog 2004. pa do 26. studenog 2007., a za preostalo razdoblje smatra da je primjerena najamnina za spornu nekretninu u iznosu od 1.500,00 kuna obzirom na ulaganja samog tuženika, odnosno da tužitelj bez takvih ulaganja ne bi nekretninu mogao iznajmljivati za iznos od 2.200,00 kuna kako to prihvaća prvostupanjski sud na temelju podataka od Agencije za promet nekretnina.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava djelomično je osnovan. Ovaj sud prije svega prihvaća zaključak drugostupanjskog suda da je primjerena najamnina za nekretninu koja je predmet spora u iznosu od 1.500,00 kuna, a ne u iznosu od 2.200,00 kuna mjesečno kako to prihvaća prvostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud rukovodio se samo podatkom iz dopisa agencije T., a pri tome nije uzeo u obzir da se predmetna nekretnina bez ulaganja samog tuženika, a koja su u postupku utvrđena, ne bi niti mogla iznajmljivati kao neuređeni prostor kako to općenito navodi podatak iz dopisa agencije T. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je sporna kuća od trenutka predaje u posjed tuženiku bila faktički u neuseljivom stanju, slijedom čega je iznos od 1.500,00 kuna u potpunosti primjeren na ime mjesečne najamnine, a koju bi mogao tužitelj ostvarivati na tržištu, a sukladno podacima navedene agencije T. i faktičnom stanju same nekretnine.

Međutim, pogrešno je drugostupanjski sud zaključio da je predugovor između stranaka raskinut tek donošenjem prvostupanjske presude broj P-1176/04 od 9. studenog 2007., iz razloga što do raskida ugovora ne dolazi konstitutivno donošenjem presude već se istom deklarira da je ugovor između stranaka raskinut. U smislu odredbe čl. 126. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 - dalje: ZOO) kad ispunjenje u roku nije bitan sastojak ugovora dužnik zadržava pravo da nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtjeva njezino ispunjene, pa tek protekom primjerenog roka temeljem same izjave vjerovnika nastupaju posljedice kao i u slučaju kada je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora. Ovaj sud je još u svojoj odluci broj Rev-883/10-2 od 10. srpnja 2013. naveo da bi u konkretnom slučaju predmetni predugovor bio raskinut u krajnjoj liniji na temelju dostave tužbe tužitelja tuženiku koja se ima uzeti kao izjava o raskidu ugovora. Slijedom navedenog, ispravno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo potraživati naknadu u visini najamnine zbog stjecanja bez osnove tuženika od dana kada je isti primio tužbu tužitelja kojom potražuje taj iznos, a to je od 20. listopada 2004. ili počev od 1. studenog 2004. Stoga je pogrešno prvostupanjski preinačio prvostupanjsku presudu na način da za razdoblje od 1. studenog 2004. pa do 26. studenog 2007. nije priznao tužitelju mjesečne iznose na ime najamnine od 1.500,00 kuna, pa je valjalo u tom dijelu preinačiti drugostupanjsku odluku i tužitelju dosuditi daljnji iznos od 55.500,00 kuna ukupno za navedeno razdoblje sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačni iznos od 1.500,00 kuna za svaki mjesec pa do isplate.

Nije osnovan navod revizije da tuženiku ne bi pripadala zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos protutužbenog zahtjeva od 169.920,00 kuna počev od 12. travnja 2005. iz razloga jer je to dan kada je tužitelj zaprimio protutužbu tuženika kojom potražuje povrat danog iznosa na ime dijela kupoprodajne cijene, te tuženiku najmanje od tog dana pripada zakonska zatezna kamata na taj iznos. U smislu odredbe čl. 132. st. 5. ZOO-a, strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu kada je isplatu primila, a u konkretnom slučaju sudovi su zbog primjene pravila istovremenog ispunjenja iz čl. 122. ZOO-a koje se primjenjuje i kod učinka raskida ugovora u smislu čl. 132. st. 3. ZOO-a uzeli da je to od dana kada je tužitelj zaprimio protutužbu.

Obzirom na navedeno, valjalo je u točki I. izreke djelomično prihvatiti reviziju tužitelja te djelomično preinačiti drugostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 395. st. 1 ZPP, a u točki II. izreke valjalo je u preostalom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Ovaj sud nije u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP ponovno odlučivao o troškovima cijelog postupka iz razloga jer je odluka o troškovima na način da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka ostala neizmijenjena u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer su stranke i nakon djelomičnog prihvaćanja revizije u ovom postupku gledajući ukupnosti uspjele približno u jednakim dijelovima. Tako je tužitelj uspio otprilike u 1/2 svog potraživanja na ime zatražene isplate, u cijelosti na predaju u posjedu nekretnine, dok je tuženik uspio u cijelosti sa potraživanjem danog iznosa na ime dijela kupoprodajne cijene, te dijelom na ime potraživanja na ime izvršenih ulaganja u spornu nekretninu.

Stoga ovaj sud smatra da je i dalje osnovano da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Zagreb, 23. srpnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.