Croatian Supreme Court partially allowed appeal, overturning judgment against one heir but dismissing claim against another who renounced inheritance.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially overturned a lower court judgment ordering two defendants to repay a debt. While the court found the first defendant liable as a statutory heir, it ruled the second defendant, who had renounced inheritance, was not liable for the deceased's debts. The court ordered the judgment against the second defendant to be voided and the case remanded for retrial regarding the first defendant's liability.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 395. st. 1.; A statutory heir who renounces inheritance is not liable for the decedent's debts, whereas a mandatory heir remains liable regardless of the estate's value.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2730/1990-2
PRESUDA I RJEŠENJE
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljat, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. M. iz P., koga zastupa S. I., odvjetnik iz N., protiv tuženih V. J. i A. oboje iz R., koje zastupa I. B., odvjetnik iz N., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 28. VI. 1990. br. Gž-1935/90-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Našicama od 29. III. 1990. br. P-484/87-12, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 1991.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužene V. A. te se preinačuje presuda Okružnog suda u Osijeku od 28. lipnja 1990. br. Gž- 1935/90-2 u dijelu kojim je odbijena žalba tužene i potvrdjena prvostepena presuda u odnosu na tuženu V. A. te se preinačuje i presuda Općinskog suda u Našicama od 13. ožujka 1990. br. P- 484/87-12 u dijelu kojim je tužena V. A. obavezana platiti tužitelju 35.000 dinara sa kamatama i troškovima postupka i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u odnosu na tuženu V. A., te je tužitelj dužan V. A. naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.491,70 dinara u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tuženoga V. J. te se ukida presuda Okružnog suda u Osijeku od 28. lipnja 1990. u dijelu kojim je potvrdjena prvostepena presuda u odnosu na tuženoga V. J. te se ukida i presuda Općinskog suda u Našicama od 13. ožujka 1990. br.P-484/87-12 u dijelu kojim je tuženi V. J. obavezan platiti tužitelju 35.000 dinara sa kamatama i troškovima postupka te se u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Okružnog suda u Osijeku od 28. lipnja 1990. br. Gž-1935/90-2 odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrdjena presuda Općinskog suda u Našicama od 29. III. 1990. br. P-484/87-12 kojom je naloženo tuženima da plate tužitelju iznos od 35.000 dinara sa kamatom po stopi utvrdjenoj saveznim zakonom počev od 5. III. 1990. do isplate tekućim, i naknade parnični trošak od 3.070,20 dinara sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno su izjavili reviziju tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložili da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Na reviziju tuženih nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.
Revizija tuženih je osnovana.
Prvostepeni sud je utvrdio da je pok. sin tuženih V. I. pozajmio od tužitelja u 1983. godini iznos od 5.000 DEM, da su tuženi njegovi zakonski nasljednici i da stoga tužitelju odgovaraju za ovaj dug. Tužitelj je u toku postupka umjesto 5.000 DEM zatražio 35.000 dinara, što predstavlja dinarsku protuvrijednost prema tečaju važećem na dan prvostepene presude.
Prvostepeni sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, a drugostepeni sud je prihvatio činjenična utvrdjenja prvostepenog suda i ocijenio da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo, pa je žalba tuženih odbijena i potvrdjena prvostepena presuda.
Osnovano tužena V. A. prigovara u reviziji da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i nju obavezali na vraćanje duga koji je učinio njezin pok. sin V. I.. Naime, iz priloženog ostavinskog spisa iza pok. V. I. proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o nasljedjivanju od 9.
XI. 1984. br. 0-514/84-4 iza pok. V. I. proglašen univerzalnim nasljednikom samo njegov otac V. J. iz R.. Slijedom navedenog tužena V. A., koja se odrekla nasljedstva u tom ostavinskom postupku, ne može biti odgovorna za dugove ostavioca budući da od njega nije ništa naslijedila.
Slijedom navedenog ovaj revizijski sud je temeljem čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku preinačio nižestepene presude i tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu V. A. odbio u cijelosti uz naknadu parničnih troškova u skladu sa advokatskom tarifom.
Osnovano tuženi V. J. ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.
13. ZPP, jer nižestepene presude nemaju valjane razloge u pogledu samog postojanja zajma.
Prvostepeni sud je doduše na osnovu provedenih dokaza ocijenio da je doista pok. V. I. pozajmio 5.000 DEM, ali da bi postojala obaveza vraćanja bilo je potrebno utvrditi da li je bio ugovoren rok vraćanja i da li postoji mogućnost da je pok. V. I. prije smrti vratio zajam.
Ako se i utvrdi da je pok. V. I. pozajmio 5.000 DEM i da ih do smrti nije vratio, tužitelju ne pripada pravo tražiti dinarsku protuvrijednost prema tečaju važećem na dan prvostepene presude već samo prema tečaju koji je važio na dan nastanka obaveze sa kamatama na tako utvrdjenu dinarsku protuvrijednost od toga dana pa do isplate. Time što je dosudio tužitelju dinarsku protuvrijednost prema tečaju važećem na dan prvostepene presude sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.
Osnovano je tuženi V. J. prigovorio da sud nije utvrdio visinu vrijednosti ostavinske imovine već je samo paušalno ocijenio da vrijednost te imovine prelazi visinu duga. Nasljednik dužnika odgovara za njegove dugove samo do visine vrijednosti naslijedjene imovine, pa je sud povodom prigovora nasljednika dužan procijeniti vrijednost naslijedjene imovine i to prema vrijednosti koju je ona imala u času prijelaza na nasljednika.
Dakle, ostvareni su revizijski razlozi koje navodi tuženi V. J. pa je slijedom toga u odnosu na njega valjalo ukinuti nižestepene presude i predmet vratiti.prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
U Zagrebu, 26. ožujka 1991.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.