Legislator Case Law & Legislation
Revr-729/2014-2 AI generated

Court dismissed appeal upholding illegal dismissal due to employee stealing meat products violating health codes.

Case Number Revr-729/2014-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against a lower court ruling that confirmed his illegal dismissal. The court found that the employee's unauthorized removal of meat products from the factory constituted theft and a violation of mandatory health and safety regulations. Consequently, the court held that these actions destroyed the necessary trust required for an employment relationship, justifying the employer's extraordinary termination.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 107. st. 1 ZR-a; Čl. 393. ZPP-a: Unauthorized removal of employer's property by an employee, particularly when involving food products subject to strict health regulations, constitutes a breach of trust and a violation of mandatory laws that objectively justifies extraordinary dismissal and terminates the employment relationship.

Keywords

AI generated
extraordinary dismissal unauthorized theft health safety regulations breach of trust food product handling mandatory labor law termination of contract

Cited Legislation

AI generated
Čl. 107. st. 1 ZR-a
Čl. 393. ZPP-a
Stoga valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 729/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika D. J. iz V., zastupanog po punomoćnicama M. M. i L. B., odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., protiv tuženika-protutužitelja P. - V.- M. d.d., V., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-71/13-2 od 11. prosinca 2013., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Vrbovcu poslovni broj P-481/11-2 od 7. ožujka 2013., u sjednici održanoj dana 6. listopada 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gžr-71/13-2 od 11. prosinca 2013. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Općinski sud u Vrbovcu je presudom poslovni broj P-481/11-2 od 7. ožujka 2013. utvrdio da je nedopušten i nezakonit otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik-protutužitelj dao tužitelju-protutuženiku svojom odlukom br. OU-66/2009 od 27. srpnja 2009. kojom je tužitelju-protutuženiku izvanredno otkazao ugovor o radu broj 1570/09 sklopljen na neodređeno vrijeme te da radni odnos tužitelja-protutuženika kod tuženika-protutužitelja nije prestao (točka I. izreke). Taj sud je također utvrdio da nastavak radnog odnosa za tužitelj- protutuženika kod tuženika-protutužitelja više nije prihvatljiv, pa je kao dan prestanka radnog odnosa odredio 7. ožujka 2013. (točka II. izreke) i naložio tuženiku-protutuženiku da naknadi tužitelju-protutuženiku štetu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa u iznosu 24.273,83 kuna sa zateznom kamatom pobliže označenom u izreci presude (točka III. izreke). Presudom je djelomično odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu po osnovi naknade štete i to za razliku iznad dosuđenog iznosa pod točkom III. izreke pa do zatraženog iznosa 51.103,08 kuna, odnosno za iznos od 26.829,25 kuna, kao i u donosu na zatražene zatezne kamate na taj iznos (točka IV. izreke).

Odbijen je i tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu s danom 8. travnja 2009. i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka V. izreke). Odlukom o trošku postupka naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 7.625,00 kuna (točka VI. izreke).

Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj Gžr-71/13-2 od 11. prosinca 2013 odbio je žalbu tužitelja-protutuženika kao neosnovanu i žalbu tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV. i V. izreke (točka I. izreke).

Navedenom presudom je djelomično prihvaćena žalba tuženika-protutužitelja te je preinačena točka I., II., III. i IV. prvostupanjske presude na način da je suđeno:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju svojom odlukom OU-66/2009 od 27. srpnja 2009. kojom je tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu broj 1570/09 sklopljenom između stranaka dana 8. travnja 2008 na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova pomoćnog radnika u Sektoru proizvodnje i održavanja, Službe održavanja – čišćenje i pranje, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Utvrđuje se da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika za tužitelja više nije prihvatljiv, pa se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika određuje s danom 7. ožujka 2013.

Tuženik je dužan tužitelju, u skladu s odredbom čl. 123. Zakona o radu, na ime naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa platiti iznos od 24.273,83 kn i na taj iznos isplatiti zateznu kamatu tekuću od 7. ožujka 2013. do isplate po stopi u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08) po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve do isplate, kao i troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za sastav troška žalbe.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

Protiv drugostupanjske presude tužitelj-protutuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu te dosudi tužitelju-protutuženiku trošak sastava revizije u iznosu 1.875,00 kuna.

Tuženik je u odgovoru na reviziju osporio sve navode tužitelja u reviziji te predložio istu odbiti.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 102 st.1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Pozivanjem na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP tužitelj-protutuženik sadržajno osporava zaključke drugostupanjskog suda o počinjenoj osobito teškoj povredi radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Time zapravo dovodi u pitanje činjenična utvrđenja drugostupanjskog suda i pravnu ocjenu donesenu na temelju takvih utvrđenja, pa se navedeni razlozi ne mogu podvesti pod revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revident ukazuje.

U reviziji je tužitelj-protutuženik iznio svoju ocjenu izvedenih dokaza i izveo drukčije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Tvrdnje kojima je revident doveo u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1 ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučuje o reviziji polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

Revident neutemeljeno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a navodeći da drugostupanjski sud nije cijenio sve okolnosti slučaja kada je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazne. Protivno njegovoj tvrdnji drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP-a kada je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazne.

Nadalje revident ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 365. ZPP-a, ali nigdje ne pojašnjava u čemu bi se ta povreda sastojala pa ovaj sud taj revizijski navod nije uzeo u razmatranje.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

U revizijskom stupnju postupka sporna je zakonitost Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. srpnja 2009. u smislu opravdanosti razloga za otkaz navedenih u odluci o otkazu sukladno odredbi čl. 107. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - u daljnjem tekstu: ZR). U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj-protutuženik bio zaposlenik tuženika-protutužitelja na temelju Ugovora o radu od 8. travnja 2009. sklopljenog na neodređeno vrijeme, na poslovima pomoćnog radnika u Sektoru proizvodnje i održavanja, Službe održavanja-čišćenje i pranja,

- da mu je 27. srpnja 2009. izvanredno otkazan Ugovor o radu jer je neovlašteno pokušao iznijeti 4 kg mesnih proizvoda prilikom odvoza otpada osobnim vozilom, s time da su sporni mesni proizvodi (kobasice) otkriveni uredno narezani u najlonskoj vreći i skriveni među otpadom kojega je otkupio od tuženika i koji je bio pripremljen za odvoz,

- da tužitelj ne samo što nije imao dozvolu za iznošenje mesnih proizvoda iz kruga tvornice nego mu je bilo poznato da te proizvode ne može iznositi bez dozvole,

- da pronađeni mesni proizvodi nisu imali odgovarajuće identifikacijske podatke premda pa nije bilo moguće utvrditi je li tužitelj meso uzeo iz procesa proizvodnje prije "konfekcioniranja" ili se radilo o kobasicama koje nisu bile pogodne za daljnju prodaju i koje su kao kafilerijski materijal odložene u kontejner,

- da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem se tuženik nije očitovao,

- da je tužitelj proveo kod tuženika kontinuirano na radu 29 godina,

- da je poslodavac zatražio očitovanje radničkog vijeća o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu tužitelju, ali da radničko vijeće nije dalo svoje očitovanje.

Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenjem nedopuštenim i nezakonitim otkaza ugovora o radu te utvrdio sudski raskid ugovora o radu i naložio tuženiku isplatu naknade štete tužitelju-protutuženiku, ocijenivši da ovaj nije počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa i da zbog toga nisu postojale zakonske pretpostavke za izvanrednim otkazivanjem ugovora o radu.

Sud drugog stupnja je pozivom na odredbu 373.a ZPP-a djelomično preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ocijenivši da je tužitelj- protutuženik pokušajem da iznese iz kruga tvornice navedene mesne proizvode, počinio takvu tešku povredu radne obveze zbog kojeg je poslodavac u njega opravdano izgubio povjerenje i zbog čega, uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja, nastavak radnog odnosa tužitelja-protutuženika više nije bio moguć.

Pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da odluka o otkazu ugovora o radu nije nedopuštena jer je poslodavac dokazao počinjenje osobito teške povrede radne obveze od strane tužitelja-protutuženika.

Odredbom članka 107. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Nadalje čl. 112. st. 1. ZR-a propisano je da ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza se tim Zakonom traži postojanje opravdanog razloga, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga.

Slijedom navedenih zakonskih odredbi te činjeničnih utvrđenja ovaj sud je ocijenio da je pravilno drugostupanjski sud zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o osobito teškoj povredi radne obveze koja ima za posljedicu nastanak nepovjerenja tuženika-protutužitelja kao poslodavca prema tužitelju-protutuženiku kao radniku, a što onemogućava nastavak radnog odnosa i opravdava izvanredni otkaz.

Revidentu je za odgovoriti da ugovor o radu, zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i zaposlenika prema kojem poslodavac očekuje od zaposlenika ne samo ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje poslova iz djelokruga poslova radnog mjesta, već i čuvanje imovine poslodavca i to kako sredstva za rad tako i proizvoda koji se u procesu rada stvaraju.

Pokušaj neovlaštenog iznošenja mesnih proizvoda iz kruga tvornice, bez obzira na koji način je tužitelj došao do tih proizvoda, i po ocjeni ovog suda predstavlja pokušaj otuđenja imovine poslodavca od strane zaposlenika, pa je zato i nebitna činjenica da li sporna imovina ima vrijednost ili je pokvarena roba, kao i što je nebitna pobuda zbog kojeg je povreda učinjena, odnosno tužiteljeva teška materijalna situacija.

U ovom slučaju posebno treba imati na umu da je tuženik proizvođač mesnih proizvoda koji je u svom radu dužan pridržavati se prisilnih propisa o zdravstvenoj ispravnosti i zdravstvenom nadzoru nad namirnicama i predmetima opće uporabe. uvjetima koje, glede zdravstvene ispravnosti, moraju ispunjavati namirnice i predmeti opće uporabe koji se proizvode ili uvoze radi stavljanja u promet na domaćem tržištu, obavljanju zdravstvenog nadzora nad proizvodnjom i prometom namirnica i predmeta opće uporabe u svrhu osiguranja zdravstvene ispravnosti, a što se odnosi i na sirovine za proizvodnju namirnica i predmeta opće uporabe.

Svako skriveno iznošenje mesa i mesnih proizvoda iz proizvodnog procesa ili odnošenje otpadnog materijala namijenjenog za uništavanje u kafileriji onemogućava proizvođača u kontroli procesa proizvodnje gotovih proizvoda i zakonito postupanje s otpadnim kvarljivim materijalom, a što u konačnici može imati štetne posljedice po zdravlje ljudi.

Stoga se u okolnostima konkretnog slučaja ne radi samo o otuđenju imovine nego i o kršenju prisilnih propisa o postupanju s namirnicama, što za poslodavca koji je to omogućio može imati daljnje posljedice.

Takva povreda radne obveze je i po ocjeni ovoga suda važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa više nije među ugovornim stranama moguć, a kako je opravdano zaključio drugostupanjski sud.

Stoga prema prosudbi ovog suda, a suprotno navodima revizije, utvrđene okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju zaključak drugostupanjskog suda da su ispunjene sve pravne pretpostavke iz čl. 107. st. 1 ZR-a, za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju- protutuženiku, slijedom čega je pobijanom presudom pravilno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom i nezakonitom odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Kako iz izloženog proizlazi da nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti osporene odluke o otkazu ugovora o radu, pravilno je odbijen i tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete.

Stoga valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu po čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 6. listopada 2015.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.