Gzp-434/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 434/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljice N. Š., iz M., zastupane po punomoćniku A. Š., odvjetniku u M., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 23. veljače 2010., 8. rujna 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-8612/08 roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici N. Š. u iznosu od 9.500,00 (devettisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 23. veljače 2010. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Gž-8612/08 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-2190/06, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2010. i temeljem službene provjere u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

Postupak je pokrenut pred Općinskim sudom u Zagrebu dana 4. svibnja 2001. tužbom tužiteljice N. Š., iz M., …, protiv Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Z., …, radi isplate.

Odgovor na tužbu je zaprimljen 13. rujna 2001., na što se tužiteljica očitovala u podnesku od 28. rujna 2001.

Na ročištu 22. listopada 2001. stranke su predložile izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, te je jedan svjedok saslušan na ročištu 10. travnja 2002.

Presudom poslovni broj P-5587/01 od 10. travnja 2002. tužbeni zahtjev je odbijen, te je povodom žalbe tužiteljice predmet 13. studenog 2002. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem poslovni broj Gž-4902/02 od 20. prosinca 2005. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski sud je navedenu presudu zaprimio 19. siječnja 2006.

Iduće ročište je održano 4. veljače 2008., na kojem je tuženik predao podnesak u spis predmeta i za suprotnu stranu, nakon čega je određeno da će se na idućem ročištu izvesti dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku.

Na ročištu 16. lipnja 2008. saslušana je tužiteljica te je glavna rasprava zaključena.

Na ročištu 1. srpnja 2008. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-2190/06, kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

Povodom žalbe tužiteljice, predmet je 29. prosinca 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, gdje se postupak vodi pod poslovnim brojem Gž-8612/08.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku smatra se, u pravilu, razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu u predmetu za koji se tvrdi da predugo traje, do donošenja odluke u postupku pružanja zaštite za suđenje u razumnom roku, osim kada predmet u odnosu na čiju duljinu trajanja se traži zaštita nije pravomoćno okončan prije dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja.

Tako pravno relevantno razdoblje, obzirom da je u konkretnom slučaju postupak još u tijeku, teče od podnošenja tužbe (4. svibnja 2001.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (8. rujna 2010.), što ukupno iznosi devet godina, četiri mjeseca i četiri dana.

U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da je Općinski građanski sud u Zagrebu u pravno relevantnom razdoblju bio neopravdano neaktivan u periodu nakon što mu je dostavljeno drugostupanjsko rješenje (19. siječnja 2006.) pa sve do održavanja ročišta 4. veljače 2008., dakle više od dvije godine, slijedom čega je za zaključiti da, unatoč ukupno pet održanih ročišta, taj sud se nije u dovoljnoj mjeri pridržavao načela koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP), a posredno niti načela ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a). Postupanje tog suda nije bilo niti učinkovito, jer je prvostupanjska odluka po žalbi tužiteljice bila ukinuta. Također, duljini postupka pridonio je županijski sud, koji je odluku povodom žalbi u prvom navratu donio tek po proteku tri godine, dok se trenutačno postupak vodi pred tim sudom još od 29. prosinca 2008. (kada je predmet ponovno dostavljen tom sudu povodom žalbe tužiteljice), dakle preko jedne godine i osam mjeseci, a da o predmetnoj žalbi još nije odlučeno. Opisano postupanje sudova dovelo je do prekoračenja kriterija razumnog roka glede duljine trajanja predmetnog parničnog postupka.

Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, doprinijela je duljini trajanja postupka utoliko što nije postupila sukladno odredbi članka 186. stavak 1. ZPP i odmah u tužbi iznijela sve dokazne prijedloge, već je to činila naknadno tijekom postupka.

Prema ocjeni ovog suda, predmetni postupak je složen već obzirom na sam predmet spora (zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa osiguranog štednog uloga) jer je valjalo odlučiti o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima.

Slijedom svega navedenog, uslijed duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu utvrđeno postupanje suda, bez obzira na doprinos predlagateljice i složenost postupka, zaključak je ovog suda da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10).

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 9.500,00 kn, obzirom na sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje socijalnih i općepoznato složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. rujna 2010.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.