Rev-x-372/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Rev-x 372/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Jasni Guštek, u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz N. K., B., …., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., … i H. autoceste d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-738/09 od 26. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-85/05 od 24. listopada 2008., 29. travnja 2011.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se tužiteljeva revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženicima solidarno isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 75.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 4. veljače 1994. do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08.), navodeći da se radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona, a o kojem pitanju je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje, ali su nižestupanjski sudovi u pobijanim odlukama zauzeli shvaćanje koje je u suprotnosti za zauzetim stajalištem revizijskog suda. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu i prvostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda te tužitelju dosudi troškove postupka.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Kako u konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kn, nije dopuštena revizija iz čl. 382. st.1. t. 1. ZPP. U konkretnom slučaju bila bi dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužitelj, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg izjavljuje reviziju. Revizija se ustvari svodi na ponavljanje činjenica isticanih tijekom postupka i upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Pri tom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

Tužitelj, također nije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP izložio razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Naime, kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana navodi da su nižestupanjski sudovi zauzeli stajalište koje je suprotno stajalištu revizijskog suda i zakonskim normama, ne navodeći konkretno o kojim je zakonskim normama riječ i kakvo je zauzeto shvaćanje revizijskog suda.

Ovako općenito navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da bi se neko pitanje trebalo u konkretnom slučaju smatrati važnima u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, nisu dovoljni za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tom smislu.

S obzirom da revizija tužitelja nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP te ne sadrži niti određeno pravno pitanje niti razloge zbog kojih smatra da bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, revizija tužitelja nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 392. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu 29. travnja 2011.

Sutkinja:

Jasna Guštek, v.r.