Rev-1260/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1260/1993-2

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. E. iz Z., koju zastupa punomoćnik K. I. iz Z., protiv tuženih I. V. i I. E., oboje iz O., radi povrata stvari i opoziva darovanja, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 30. prosinca 1992. godine pod posl. br. Gž-1980/91, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od dana 7. ožujka 1991. godine pod posl. br. P-2793/88, u sjednici održanoj dana 26. siječnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od dana 30. prosinca 1992. godine pod posl. br. Gž-1980/91, odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženih i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu koji glasi:

"Razvrgava se darovni ugovor sklopljen dana 14. lipnja 1983. g. između tužiteljice E.

I. iz Z. kao darodavca i tuženog I. V. iz O. kao daroprimca pa se ima uspostaviti ranije zemljišno-knjižno stanje na nekretninama upisanim u zk.ul. br. 1484 k.o. O. sastojeći se od kč. br. 4975 kuća, zemljište i dvor u O., od 417 m na način da se nekretnine otpišu u zemljišnoj knjizi sa imena tuženika i upišu na ime tužiteljice, u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju izjavljuju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj sud prihvati reviziju, ukine obje presude u dijelu u kojem je uvažen tužbeni zahtjev te predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) sud prvog stupnja je reviziju tuženih dostavio tužiteljici i nadležnom državnom odvjetniku.

U svom odgovora na reviziju tuženih tužiteljica je osporila revizijske navode uz prijedlog da revizija tuženih bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji tuženih se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP). Time je posebno nadodati da nema osnova u tvrdnji revidenta da bi sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a sve iz razloga što tužiteljica kao stranka u postupku je bila uredno zastupana po punomoćniku koji je imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice.

Nadalje nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. i toč. 13. ZPP na koje povrede dodatno ukazuje revident. Naime, presuda koja se revizijom pobija je jasna i razumljiva, sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presuđenje koji su međusobno povezani i jasni. Također od strane suda nije bilo nezakonitog postupanja kojim bi stranke bile onemogućene da raspravljaju pred sudom uz napomene da su tuženi kao stranka bili uredno pozvani na sud ali se pozivu suda nisu odazvali, a niti su svoj izostanak opravdali.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Dana 14. VI. 1983. godine između tužiteljice kao darodavca i tuženika I. V. kao daroprimca, sklopljen je darovni ugovor kojim darodavac daruje svom sinu 1/2 nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 1484 k.o. O., kuće, zemljišta i dvora sagrađene na č.k. br. 4975 u površini od 417 m .

Nije sporno da je tužiteljica kao darodavac i nakon sačinjenja ovog darovnog ugovora ostala u posjedu stana u prizemlju darovane kuće u kojem stanu je zadržala sve svoje pokretne stvari.

Spornim se ukazuje pitanje da li postoji razlog za raskid ovog darovnog ugovora iz razloga neharnosti kako to ističe darodavac, tužiteljica u ovoj parnici.

Ovo sporno pitanje valjalo je raspraviti suglasno paragrafu 948. OGZ-a koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" br. 73/91), budući važećim propisima Republike Hrvatske nije uređen ovaj odnos.

Pitanje neharnosti ili nezahvalnosti kao razlog za raskid ugovora o darovanju je faktično pitanje. Prema zauzetoj sudskoj praksi u primjeni spomenutog pravnog pravila paragrafa 948. OGZ-a, u svakom konkretnom slučaju potrebno je u zahtjevu za raskid ugovora o darovanju zbog neharnosti ocijeniti težinu i posljedice na odnose između stranaka, okolnosti pod kojima je počinjena da bi se moglo ocijeniti je li razumno to ponašanje uzeti kao takav stupanj neharnosti koji opravdava raskid ugovora o darovanju.

Stoga kada su sudovi u valjano provedenom parničnom postupku (čl. 7. i 8. ZPP) utvrdili: da je tužiteljica zbog poremećenih odnosa sa tuženima preselila u Zagreb; da su tuženi nakon toga protupravno obijanjem i zamjenom brave oduzeli tužiteljici njezin posjed stana u prizemnom dijelu kuće i prema vlastitim navodima iz stana uzeli neke stari za koje su smatrali da im pripadaju; da su i unatoč postojećoj pravomoćnoj sudskoj odluci tuženi ustrajali u zadržavanju protupravnog stanja jer nisu omogućili tužiteljici nesmetan posjed stana zbog čega je ista bila prisiljena pokrenuti izvršni postupak, ali da tuženi ni nakon pokretanja tog postupka tužiteljici ne dozvoljavaju da stupi u posjed stana, tada su sudovi valjano ocijenili da je takvo protupravno ponašanje (čl. 119. KZRH) ponašanje tuženika u tolikoj mjeri nemarno prema tužiteljici da je opravdan njen zahtjev za raskid darovnog ugovora iz tog razloga.

Stoga su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužiteljice i razvrgli darovni ugovor sklopljen dana 14. lipnja 1983. između nje kao darodavca i tuženika V. U. kao daroprimca.

Iz svega što je naprijed izloženo proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nisu ostvaren ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženih valjalo odbiti kao neosnovanu.

Stoga je odlučeno kao u dispozitivu presude.

U Zagrebu, 26. siječnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.