Gž R-128/2013-4 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 38 Gžr-128/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasne Klarić, predsjednika vijeća, Daniele Ukić, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Mirne Marinić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. R., …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika HŽ V. V. d.o.o., Z., …, sada po pravnim sljednicima HŽ P. P. d.o.o. i HŽ C. d.o.o., oba iz Z., …, te II. tuženika HŽ I. d.o.o., Z., …, III. tuženika HŽ P. P. d.o.o., Z., …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., i IV. tuženika HŽ C. d.o.o., Z., …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5569/11-67 od 19. srpnja 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. rujna 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5569/11-67 od 19. srpnja 2012. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je otkaz pravnog prednika tuženika HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., broj 2070 od 24. svibnja 2002. godine nedopušten, da radni odnos tužitelja nije prestao, te je naloženi svim tuženicima solidarno tužitelja vratiti na poslove pomoćnika nadzornika pruge u Sekciji za održavanje pruga Ogulin, PO Karlovac (točka I. izreke). Ujedno je naloženo svim tuženicima naknaditi solidarno tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.225,00 kn (točka II. izreke).

Presudu pobijaju svi tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13. - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe nisu osnovane.

Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude niti razlozima obrazloženja ni sa sadržajem spisa. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu ukazuju tuženici u svojim žalbama. Također nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju raspoloživih dokaza i pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

Jednako tako, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

Tuženici u žalbi u bitnome pobijaju prvostupanjsku odluku:

- u dijelu kojim je naložena solidarna obveza vraćanja tužitelja vrati na rad, jer tvrde da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju, dana 24. svibnja 2002. godine, on radio u Sekciji za održavanje pruga O., unutar organizacijske jedinice, koja je bila dio zajedničkog pravnog prednika HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., a da je podjelom tog prednika na četiri trgovačka društva navedena sekcija nastavila djelovati unutar samo jednog društva, HŽ I. d.o.o. Stoga I. III. i IV. tuženici tvrde da je odluka u odnosu na te tuženike neovršiva jer ti tuženici ne mogu postupiti sukladno izreci predmetne presude i vratiti tužitelja na rad u navedenu Sekciju, jer da nema sistematiziranih poslova kojima se tužitelj bavio;

- jer tvrde da je tužitelj, kao nadzornik pruge, napravio teške propuste u obavljanju svoje dužnosti, jer nije kao odgovorna osoba naložio, zbog radova na pruzi i zbog njihove prirode, smanjenje brzine, odnosno zaustavljanje, nailazećih vlakova, čime tvrde da su tuženici dokazali tešku povredu obveza iz radnog odnosa od strane tužitelja;

- jer da je sud pogrešno odbio dokazni prijedlog tuženika izvođenjem novog vještačenje po vještaku za željeznički promet, jer da vještak nije dao odgovore na bitna pitanja, buduži da je zaključak Istražnog povjerenstva tuženika da je razlog iskliznuća vlaka jer je tužitelj izmijenjivao pragove u nizu, zbog čega da je došlo do destabilizacije pruge i tračnica, radi čega je vlak iskliznuo, a da je kao odgovorna osoba, nadzornik pruge, morao izdati naredbu da nailazeći vlakovi smanje brzinu kretanja, što da evidentno nije učinio, pa da je zbog toga uzrokovao štetu, a time i osobito tešku povredu radne obveze;

- jer tvrde da oni nisu trebali dokazivati, već tužitelj, da je do iskliznuća došlo zbog nekih drugih razloga, a ne zbog radova na pruzi.

Sud prvog stupnja utvrdio je temeljem rezultata dokaznog postupka:

- da je tužitelj dobio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, jer mu se na teret stavlja počinjenje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa prilikom izvanrednog događaja od dana 10. svibnja 2002. godine, jer je dopustio obavljanje radova na izmjeni pragova u nizu, pri čemu je propustio za taj opseg radova uvesti smanjenje brzine ili zatvor pruge, a zbog čega je došlo do iskliznuća vlaka broj 41521 na pruzi Z. – R. kod kilometra 487 + 655 do kilometra 484 + 320, pri čemu je nastupila materijalna šteta od 1.255.955,00 kuna;

- da je do iskliznuća došlo na mjestu devet pragova iza zadnjeg zamijenjenog praga na pruzi, da Istražno povjerenstvo nije utvrdilo razlog iskliznuća vlaka, no utvrđeno je da je kod prevrnuća stražnjeg vagona došlo do pucanja svornjaka stražnjeg okretnog postolja, a što je moglo biti uzrok iskliznuća vagona, da se iskliznuće dogodilo u krivini kolosjeka gdje je radius 275 m, a da su vagoni bili natovareni šećerom u rinfuzi, koji se u krivini zbog djelovanja centrifugalne sile premješta prema vanjskoj krivini pruge, te jače opterećuje vanjske kotače, a zbog čega dolazi do iskliznuća vagona;

- da ne postoji uzročno-posljedična veza između radova na pruzi i iskliznuća vlaka jer na mjestu gdje su bili radovi vlak nije iskliznuo;

- da je kritične zgode izvršena pojedinačna izmjena pragova, što je bilo u skladu s usmenim nalogom koji je tužitelj dobio, čime su se radovi na pruzi odvijali u okviru tog naloga i nisu se dogodili nepredviđeni ni izvanredni radovi.

Pri tome je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ing. V. kao stručan i objektivan, pri čemu je vještak obrazložio svoje mišljenje i iznio ga usmeno na raspravi glede mogućih razloga iskliznuća dva zadnja vagona vlaka, i to na mjestu udaljenom devet pragova od mjesta koje je bilo obuhvaćeno radovima na pruzi. Taj sud je pravnog shvaćanja da je teret dokazivanja postojanje uzročno-posljedične veze između radova na pruzi koji je nadzirao tužitelj kritične zgode (i njegovih eventualnih propusta u radu) i iskliznuća zadnja dva vagona vlaka koji je prošao tom dionicom, na tuženicima, te je zaključio da tuženici tu vezu nisu dokazali jer vagoni nisu iskliznuli na mjestu obuhvaćenom radovima, već nakon tog mjesta, a drugi razlozi zbog kojih je došlo do iskliznuća niti utvrđenje tih razloga da ne mogu biti odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer za njih tužitelj ne može ni biti odgovoran. Prihvačajući rezultate iz navedenog vještačenja, utvrđuje da vlak nije mogao biti ni destabiliziran dok se kretao dionicom obuhvaćenom radovima jer u slučaju da je bio destabiliziran na toj dionici, izletio bi na mjestu radova, a ne iza njih.

Konačno, sud prvog stupnja nalaže svim tuženicima kao pravnim sljednicima HŽ Hrvatske željeznice d.o.o., temeljem odredbe članka 550.o stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07.) ispunjenje obveze, jer da prema toj odredbi za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar, odgovaraju s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele i sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih, suglasno planu podjele, umanjeno za obveze koje su pojedinom društvo dodijeljene suglasno planu podjele.

Ovaj sud navedena utvrđenja, razloge i pravna shvaćanja suda prvog stupnaj u cijelosti prihvaća.

Prema odredbi članka 107. Zakona o radu (Narodne novine, br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01. i 82/01. – dalje u tekstu: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć (stavak 1.).

Sukladno odredbi članka 112. stavak 1. ZR, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, a za valjanost otkaza u skladu s tim Zakonom traži postojanje opravdanog razloga, on mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz.

Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz. Jednako tako, pravilno je sud utvrdio da tuženik nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između (ne) postupanja tužitelja i nastalog izlijetanja vlaka i štete koja je pri tome nastupila te je pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan, jasan, potpun i neproturječan sam sa sobom i s izviđenim okolnostima, te kako nema osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja, to je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 261. stavaka 2. i 3. ZPP. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno primijenio i materijalno pravo iz citiranih odredaba Zakona o radu, kao i odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

Stoga, kako ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja i po njemu primijenjeno materijalno pravo, to temeljem odredbe članka 375. stavak 5. ZPP, koja odredba određuje da ako se presudom žalba odbija, u obrazloženju presude drugostupanjski sud neće posebno obrazlagati presudu u slučaju da prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava, to u odnosu na te žalbene razloge ovaj sud nije posebno obrazlagao presudu već se žalitelji temeljem navedene odredbe upućuju na potpune i opširne razloge prvostupanjske presude.

I odluka o trošku pravilna je i zakonita sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP u svezi sa člankom 155. ZPP.

Slijedom navedenog žalbe tuženika su odbijene i prvostupanjska presuda je potvrđena u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

U Zagrebu 3. rujna 2013. godine

Predsjednik vijeća:

Jasna Klarić, v. r.