Rev-2249/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2249/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5111/09-2 od 19. siječnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3710/07-11 od 17. ožujka 2009., 19. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5111/09-2 od 19. siječnja 2010. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3710/07-11 od 17. ožujka 2009. kojom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos 84.202,74 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te isplatiti tužitelju iznos 6.100,00 kn na ime parničnog troška.

Protiv drugostupanjske presude tužena je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, a koji ne prelazi 100.000,00 kn, što je prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – l. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 29. Zakona o dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe č

izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) primjenjuje na ovaj spor, vrijednosni minimum za dopuštenost tzv. redovne revizije, proizlazi da u ovoj pravnoj stvari takva revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U podnesenoj reviziji, a suprotno citiranoj odredbi nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se ona podnosi, a bez čega nije moguće ni ocijeniti je li i o kojem pravnom pitanju ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a time ni je li ono važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Proizlazi dakle da podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost tzv. izvanredne revizije, zbog čega je istu trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. ožujka 2012.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.