Supreme Court dismisses tenant's appeal on landlord's eviction, citing no procedural errors or incorrect law application.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against a final eviction order, ruling the lower courts correctly applied the law. The tenant argued for a new trial due to alleged procedural violations and incorrect facts regarding the landlord's failure to find a replacement apartment. The court rejected these claims, noting the tenant failed to prove the landlord was solely at fault for the lack of a new dwelling.
Legislator headnote
AI generatedČl. 393. Zakona o parničnom postupku; Revizija se odbija ako niži sudovi pravilno primijene materijalno pravo i utvrdili činjenično stanje, a tužitelj ne dokazuje bitne povrede postupka.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 966/1991-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Vladimira Drakulića, Borisa Guttmanna i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja V. A. iz Z., koga zastupa R. T., odvjetnik iz Z., protiv tužene A. V. iz Z., koju zastupa mr. C. Č., radi zadržavanja stanarskog prava, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 4. XII 1990. br. Gž-8918/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. V 1990. br. Ps-413/89, u sjednici održanoj dana 17. rujna 1991,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužene kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 4.XII 1990. br. Gž-8918/90-2, odbijena je žalba tužene A. V. kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Ps-413/89, od 14. svibnja 1990. kojom je usvojen tužbeni zahtjev i utvrdjeno da tužitelj A. V. iz Z., ..., je isključivi nosilac stanarskog prava na dvosobnom komfornom stanu u Z., ... i da je to tužena A. V. dužna priznati te iseliti iz istog stana i stan slobodan od svojih osoba i stvari predati na isključivo korištenje tužitelju, kao i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 3.840 dinara sve u roku od 15 dana.
Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predložila da se ukinu nižestepene presude i predmet vrati na ponovno sudjenje pred potpuno izmijenjeno sudsko vijeće.
Na reviziju tužene nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.
Revizija tužene nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužena, jer se navodi revizije tužene iscrpljuju u dokazivanju drugačijeg činjeničnog stanja od onoga kako ga je utvrdio prvostepeni sud.
Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije kojima tužena pobija utvrdjeno činjenično stanje nisu uzeti u obzir.
Nižestepeni sudovi su na utvrdjeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, jer su uzete u obzir sve okolnosti od kojih ovisi odluka suda o tome kojemu će od bivših bračnih drugova ostati stanarsko pravo. Razlozi koji su u tom pravcu navedeni od prvostepenog i drugostepenog suda su jasni i razumljivi te takove razloge u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.
Nije u pravu tužena kad tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo time što je sud dao prekratak rok za zamjenu stana.
Rok za zamjenu stana koji podjeljuje sud može biti od 1 mjesec do 6 mjeseci. U konkretnom slučaju sud je dao strankama rok od tri mjeseca, pa se ne može tvrditi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Tužena nije pružila nikakove dokaze da je ona pronašla bilo kakav stan za zamjenu i ponudila tužitelju na taj način rješenje stambenog pitanja.
Ne može se stoga tvrditi da je isključivo tužitelj kriv što nije došlo do zamjene stana i da bi mu to trebalo uzeti u obzir kod odluke suda.
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa je stoga temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija tužene odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 17. rujna 1991.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v. r.