Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-478/2016-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal, upholding that non-material damage claims cannot pass to heirs without prior final judgment.

Case Number Rev-x-478/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court ruling awarding damages to the prosecutor's heirs. The prosecutor argued for compensation for non-material damage, but the court held that such claims cannot be inherited unless established by a final judicial decision or agreement before the death of the original claimant. Consequently, the court affirmed the lower court's decision to deny the transfer of this specific claim to the heirs.

Legislator headnote

AI generated

čl. 204. st. 1. ZOO-a; čl. 215.b ZPP-a; A claim for non-material damages is not inheritable by the deceased's heirs unless it was already established by a final judicial decision or written agreement prior to the death of the original claimant.

Keywords

AI generated
non-material damage inheritance of claims final judicial decision succession of rights Civil Procedure Act Civil Obligations Act heir eligibility

Cited Legislation

AI generated
čl. 204. st. 1. ZOO-a
- da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 204. st. 1. ZOO-a/91 "iz razloga što je u predmetnoj pravnoj stvari prvotni tužitelj I.
čl. 215.b ZPP-a
- da je odredbama čl. 215.b ZPP-a propisano da se postupak o pravima koja ne prelaze na nasljednike obustavlja kada stranka umre (st.
čl. 393. ZPP-a
Stoga, a budući da je osporena presuda temeljena na navedenim (pravilnim) shvaćanjima i revizijskog suda - pa ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Cited Case Law

AI generated
Broj: Gzz 2/07-2 od 25. travnja 2007.
ZOO-a, a na kojemu je temeljena i osporena presuda, izrazio u nizu svojih odluka, primjerice u odlukama: Broj: Gzz 2/07-2 od 25. travnja 2007.: Broj: Revr 494/13-2 od 25.
Broj: Revr 494/13-2 od 25. veljače 2014.
travnja 2007.: Broj: Revr 494/13-2 od 25. veljače 2014.; Broj: Rev-x 656/12-2 od 5.
Broj: Rev-x 656/12-2 od 5. studenoga 2013.
veljače 2014.; Broj: Rev-x 656/12-2 od 5. studenoga 2013.; Broj: Rev-x 427/11-2 od 29.
Broj: Rev-x 427/11-2 od 29. lipnja 2011.
studenoga 2013.; Broj: Rev-x 427/11-2 od 29. lipnja 2011.; Broj:
Broj: Rev 1035/10-2 od 15. lipnja 2011.
Broj: Rev 334/08-2 od 1. rujna 2010.
lipnja 2011.; Broj: Rev 334/08-2 od 1. rujna 2010., pa i primjena takvog u osporenoj presudi predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom,

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 478/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz O., (OIB: …), osobno i kao zakonske nasljednice iza pok. I. S. , ranije I. tužitelja, zastupane po punomoćniku V. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i K. d.o.o. iz Z., protiv I. tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu i II. tuženice Općine Mošćenička Draga (OIB: …), zastupane po punomoćniku S. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., S. F., K. P. iz R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-5110/12-3 od 12. studenoga 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Opatiji posl. br. P- 59/06 od 20. lipnja 2012., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Opatiji posl. br. P-40/16-6 od 11. travnja 2016., u sjednici vijeća od 23. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Općini Mošćenička Draga da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici na ime pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu iznos od 610.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visine eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od dana presuđenja, pa do isplate.

II. Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Općini Mošćenička Draga da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 79.560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od dana presuđenja, pa do isplate.

III. Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Općini Mošćenička Draga da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici na ime naknade za izgubljenu dobit iznos od 18.115,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama po godišnjoj stopi od 15% za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih i to:

na iznos od 669, 95 kn od 1. rujna 2003. godine,

na iznos od 729,92 kn od 1. listopada 2003. godine,

na iznos od 1.499,69 kn od 1. studenoga 2003. godine,

na iznos od 1.919,86 kn od 1. prosinca 2003. godine,

na iznos od 1.499,69 kn od 1. siječnja 2004. godine,

na iznos od 1.639,75 kn od 1. veljače 2004. godine,

na iznos od 1.759,80 kn od 1. ožujka 2004. godine,

na iznos od 1.039,51 kn od 1. travnja 2004. godine,

na iznos od 1.199,57 kn od 1. svibnja 2004. godine,

na iznos od 1.359,64 kn od 1. lipnja 2004. godine,

na iznos od 1.199,57 kn od 1. srpnja 2004. godine,

na iznos od 1.199,57 kn od 1. kolovoza 2004. godine,

na iznos od 1.199,57 kn od 1. rujna 2004. godine, i

na iznos od 1.199,57 kn od 1. listopada 2004. godine, pa sve do isplate.

IV. Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Općini Mošćenička Draga da u roku od 15 dana solidarno naknade tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 177.339,77 kn.

V. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži naknadu nematerijalne štete preko iznosa utvrđenog u točki I izreke ove presude do traženog iznosa od 993.000,00 kn i sa zateznim kamatama na traženi iznos od 31. siječnja 2006. godine do dana presuđenja, zatim za iznos zateznih kamata koje traži na dosuđeni iznos u točki II izreke ove presude od 1. veljače 2004. godine do dana presuđenja, kao i sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa utvrđenog u točki IV izreke ove presude, do traženog iznosa od 264.910,02 kn."

Drugostupanjskom presudom:

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točki V. izreke,

- u stavku II. izreke, djelomično su usvojene žalbe I. tuženice i II. tuženice i prvostupanjska presuda je preinačena u točki I. izreke i suđeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženicima Republici Hrvatskoj i Općini Mošćenička Draga da u roku od 15 dana solidarno isplate tužiteljici na ime pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu iznos od 610.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama u visine eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a koja teče od dana presuđenja, pa do isplate."

- u stavku III. izreke, odbijene su žalbe I. tuženice i II. tuženice kao neosnovane te je prvostupanjska presuda potvrđena u točki III. izreke,

Drugostupanjskim rješenjem djelomično su usvojene žalbe I. tuženice i II. tuženice i prvostupanjska presuda je ukinuta u točki II. i točki IV. izreke i predmet u tome dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv dijela drugostupanjske presude iz stavka I. izreke, u odluci kojom je odbijena njezina žalba i prvostupanjska presuda potvrđena u točki V. izreke, te iz stavka II. izreke, u odluci kojom su djelomično usvojene žalbe I. tuženice i II. tuženice i prvostupanjska presuda preinačena u točki I. izreke na način da je odbijen njezin tužbeni zahtjev o kojem je tom točkom odlučeno, tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljice je da se obje nižestupanjske presude ukinu u osporenom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženice nisu odgovorile na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidentice da drugostupanjski sud "nije razmotrio" sve njezine žalbene razloge i da osporena presuda "nema valjanih razloga" i iz nje je izostala ocjena razloga na koje se u žalbi pozvala, pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti i koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju u reviziji tužiteljica ukazuje.

Revidentica pogrešno smatra da je povrijeđeno njezino pravo na pristup sudu i da joj nije omogućeno raspravljanje u postupku time što je "od dana 23. travnja 2008., kada je donesena međupresuda, do dana 23. veljače 2011., kada je ista donošenjem drugostupanjske presude postala pravomoćna, bila izložena neizvjesnosti oko ostvarivanja svoga prava i mogućeg nastavka postupka nakon smrti svoga oca" - čime (da) je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

U odnosu na to tužiteljici je za odgovoriti da joj je u konkretnom slučaju raspravljanje o predmetu spora omogućeno već i time što je pozivana na ročišta na kojima se mogla izjasniti o provedenim dokazima i navodima tuženica, odnosno time što joj je dana prilika da predlaže dokaze i da prigovara provedenim dokazima i njihovoj ocjeni, a na okolnosti što nije, kako ona tvrdi, brže ili u "razumnijem roku" odlučeno o onome što je predložila i zahtijevala (i što je time nezadovoljna) - jer su sudovi o predmetu spora odlučili postupajući u granicama svojih ovlasti, tek kada su našli da je dovoljno raspravljen i da se ocjenom provedenih dokaza mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku o tome predmetu, ne može s osnovom temeljiti stav o povredi počinjenoj po sudu - bilo onoj iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a ili onoj (iz čl. 354. st. 1. ZPP-a) koja je utjecala ili mogla utjecati na donošenje pravilne i zakonite odluke.

Uostalom, rokovi za raspravljanje o predmetu spora i odlučivanje (iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.") instruktivne su naravi - i njihovo nepridržavanje, kada bi takvog i bilo, samo po sebi ne čini odluku donesenu izvan propisanog ("razumnog") roka nezakonitom.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora zahtjev je na obvezivanje tuženica isplatiti tužiteljici naknadu nematerijalne štete koju je trpio i u predmetu utužio njezin prednik - otac, a koji je preminuo tijekom postupka - prije nego je odlučeno o žalbama protiv prvostupanjske međupresude o osnovi odgovornosti za štetni događaj u svezi kojeg se naknada štete traži.

Sporno je u revizijskom stupnju da li tužiteljica, kao univerzalna pravna slijednica oca I. S., može s uspjehom ("osnovano") zahtijevati "naknadu nematerijalne štete, tražbinu koju je izvorno u postupku imao njen otac I. S., a obzirom na prijeporno pitanje da li je naknada - tražbina nematerijalne štete prenosiva na nasljednika", a sve pored neospornih činjenica:

- da je 16. kolovoza 2003. oko 21,25 sati, na obalnoj šetnici, u ulici … 25. travnja u M. D. ispred kućnog broja …, "popustila" metalna prečka zaštitne ograde (ograda je popustila i pala "zbog djelovanja korozije na metal L profila zaštitne ograde zbog čega je došlo do smanjenja njegove nosivosti sa oko 570 kg/m na oko 100 kg/m"), zbog čega su supružnici I.1 i I.2 S. (roditelji tužiteljice) pali sa šetnice s visine od 3,6 metara na betonski dio plaže,

- da su u tome štetnom događaju I. S.2 i I. S. zadobili teške tjelesne ozljede, s time da je …. I. S.1 od zadobivenih ozljeda preminula,

- da su I. S.1 i tužiteljica zatražili naknadu štete u svezi toga događaja: I. S. (tužbom podnesenom sudu prvog stupnja 31. siječnja 2006.) naknadu materijalne štete za troškove pogreba i uređenje grobnice pok. I. S.1 , na ime izgubljene dobiti i troškova tuđe pomoći i njege - i naknadu nematerijalne štete koju je trpio u svezi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju i zbog smrti supruge, a tužiteljica naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli koje trpi zbog smrti majke,

- da je međupresudom Općinskog suda u Opatiji posl. br. P-59/06-47 od 23. travnja 2008. utvrđeno "da je prvotuženik Republika Hrvatska odgovorna za naknadu štete" nastale u svezi toga događaja tužiteljima (tužiteljima su u međupresudi naznačeni I. S.2 i sadašnja tužiteljica) - a da "drugotuženik Županija primorsko-goranska i trećetuženik Općina Mošćenička Draga" za ovu nisu odgovorni,

- da je 29. siječnja 2011., dakle po donošenju te međupresude - a prije nego je odlučeno o žalbama koje su protiv nje izjavljene i prije donošenja ovdje osporenih nižestupanjskih odluka, dotadašnji I. tužitelj I. S.2 preminuo - a naslijedila ga je tužiteljica,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2711/08-2 od 23. veljače 2011. navedena međupresuda potvrđena u dijelu kojim je odgovornom za prijeporni štetni događaj utvrđena I. tuženica Republika Hrvatska i dijelu kojim je utvrđeno da "drugotuženik Županija Primorsko-goranska nije odgovorna za naknadu štete tužiteljima" - dok je preinačena u dijelu kojim je utvrđeno da "trećetuženik Općina Mošćenička Draga nije odgovorna za naknadu štete tužiteljima" na način da je i III. tuženica Općina Mošćenička Draga utvrđena odgovornom za prijepornu (utuženu) štetu,

- da su na ročištu pred prvostupanjskim sudom od 11. travnja 2011. "učinjeni nespornim" iznosi koji se odnose na naknadu materijalne štete prema priloženim računima za troškove pogreba i uređenja grobnice pok. I. S.1 , te na ime pretrpljenih duševnih boli tužiteljice zbog smrti majke, sa kamatama od dana plaćanja računa za materijalnu štetu, odnosno od dana podnošenja tužbe na iznos nematerijalne štete, pa su tuženice Republika Hrvatska i Općina Mošćenička Draga djelomičnom presudom posl. br. P-59/06 od 21. srpnja 2011. obvezane isplatiti tužiteljici M. K. na ime naknade materijalne i nematerijalne štete 160.194,17 kuna sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama (na 150.000,00 kuna računatim od 31. siječnja 2006. do isplate),

- da su presudom prvostupanjskog suda posl. br. 5 P-59/06 od 20. lipnja 2012. tuženice Republika Hrvatska i Općina Mošćenička Draga obvezane solidarno isplatiti tužiteljici na ime pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu koju je trpio i utužio njezin otac 610.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama - dok je "preostali dio tužbenog zahtjeva" tužiteljice za naknadu iste nematerijalne štete (koju je trpio i utužio otac tužiteljice) preko navedenog iznosa pa do traženog iznosa od 993.000,00 kn odbijen (tuženice su obvezane tužiteljici solidarno isplatiti još i na ime naknade štete za tuđu pomoć i njegu 79.560,00 kn te na ime naknade za izgubljenu dobit 18.115,66 kn).

S time u svezi, sporno je "koji se propis ima primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari", da li:

- Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), onaj "koji je važio u vrijeme nastanka štetnog događaja 2003.", s odredbom čl. 204. st. 1., prema kojoj: "Potraživanje naknade nematerijalne štete prelazi na nasljednika samo ako je priznato pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom.",

- ili sada važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO/05), s odredbom čl. 1105. st. 1., prema kojoj: "Tražbina naknade neimovinske štete prelazi na nasljednika samo ako je oštećenik podnio pisani zahtjev ili tužbu.",

a sve u svjetlu odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a/05, prema kojoj: "Odredbe ovoga Zakona neće se primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovoga Zakona."

Sada osporenom presudom zahtjev tužiteljice kao nasljednice oca da se tuženice obvežu isplatiti joj naknadu nematerijalne štete koju je trpio i utužio njezin otac ocijenjen je neosnovanim i (djelomičnim potvrđivanjem prvostupanjske presude posl. br. 5 P-59/06 od 20. lipnja 2012. i njezinim djelomičnim preinačenjem) odbijen, uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ovdje primjenjuje "ranije važeći Zakon o obveznim odnosima, točnije odredba čl. 204. st. 1. istog, a sve prema vremenu nastanka štetnog događaja",

- da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 204. st. 1. ZOO-a/91 "iz razloga što je u predmetnoj pravnoj stvari prvotni tužitelj I. S.2 preminuo ..., a međupresuda je donesena 23. veljače 2011. (Gž-2711/08) - pa proizlazi da međupresuda kojom je odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva I. S.2 spram ovdje 1. i 2.-tuženika nije bila pravomoćna u vrijeme smrti prvotnog tužitelja",

- da, time, "nije ostvarena temeljna pretpostavka za prelazak tražbine nematerijalne štete na nasljednika ovdje tužiteljicu, jer u vrijeme smrti I. S.2 tražbina po osnovi naknade nematerijalne štete nije bila utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili sporazumom stranaka."

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o sada jedinim spornim pitanjima u ovome postupku je pravilno.

U odnosu na primjenu ovdje mjerodavnog materijalnog prava, shvaćanje na kojemu je temeljena osporena presuda revizijski sud je već izrazio u više svojih odluka (primjerice u odlukama Broj: Rev 755/09-2 od 13. srpnja 2011.; Broj: Rev 755/09-2 od 13. srpnja 2011.; Rev 1019/09-2 od 6. travnja 2011.), pa i u odlukama:

a/ Broj: Rev 2374/10-2 od 27. ožujka 2012., prema kojoj:

"...Sporan je u revizijskom stadiju postupka pravilan izbor mjerodavnog zakona koji se primjenjuje na predmetni spor, odnosno izbor između odredaba ranijeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91,73/91, 3/94, 7/96, 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01- dalje ZOO) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO/05), imajući u vidu da je štetni događaj nastao 11. studenog 2001.

...Revident osnovano ukazuje da se na predmetni spor primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno u vrijeme prometne nezgode ..., a što proizlazi iz prijelazne i završne odredbe čl. 1163. ZOO/05 prema kojoj se odredbe ZOO/05 neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu toga Zakona. Ovo zato što u slučaju prouzrokovanja štete tjelesnom ozljedom obvezni odnos nastaje u trenutku ozljeđivanja, jer u tom trenutku nastaje pravna osnova za naknadu štete, neovisno o tome što su neke od posljedica nastupile naknadno i neovisno je li u tom trenutku poznat obim i visina posljedične štete....",

b/ Broj: Rev 961/10-2 od 21. rujna 2011., prema kojoj:

"...Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu joj nematerijalne i materijalne štete zbog posljedica teških tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi 25. lipnja 2000. .....Nije nadalje u pravu revident kada prigovara da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 2005., budući je tim Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. odredbom čl. 1163. propisano da se odredbe ovog zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu ovog zakona, pa kako se štetni događaj zbio 25. lipnja 2000., to revident neosnovano ističe navedeni prigovor."

Imajući to na umu ovdje valja zaključiti:

- da je drugostupanjski sud pravilno o zahtjevu tužiteljice za naknadu prijeporne nematerijalne štete odlučio primjenom ZOO-a/91 i odredbe čl. 204. st. 1. toga Zakona, dakle - u skladu s već izraženim shvaćanjem revizijskog suda,

- da postupanje po takvome već izraženom shvaćanju revizijskog suda predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom - koju bi upravo stoga što je takva bilo i ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

Nadalje, a od toga polazeći, pravilno je i drugo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, ono u primjeni odredbe čl. 204. st. 1. ZOO-a: da utuženo potraživanje naknade nematerijalne štete nije moglo preći na tužiteljicu, i to iako je proglašena nasljednicom I. S.2 - jer u vrijeme smrti I. S.2 ovdje utužena tražbina po osnovi naknade nematerijalne štete nije bila utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili sporazumom (u tome trenutku nije pravomoćno odlučeno o osnovi utuženog potraživanja - jer nije odlučeno o žalbama protiv donesene međupresude o toj osnovi, a nisu postojale niti prvostupanjska i drugostupanjska presuda koje su predmetom preispitivanja u ovome stupnju postupka), odnosno jer (time) nije ostvarena osnovna pretpostavka (iz te odredbe) da bi ta tražbina na nju prešla.

Revizijski sud kod toga tek ukazuje:

- da je i pravno shvaćanje o neprenosivosti tražbine u smislu odredbe čl. 204. st. 1. ZOO-a, a na kojemu je temeljena i osporena presuda, izrazio u nizu svojih odluka, primjerice u odlukama: Broj: Gzz 2/07-2 od 25. travnja 2007.: Broj: Revr 494/13-2 od 25. veljače 2014.; Broj: Rev-x 656/12-2 od 5. studenoga 2013.; Broj: Rev-x 427/11-2 od 29. lipnja 2011.; Broj:

Rev 1035/10-2 od 15. lipnja 2011.; Broj: Rev 334/08-2 od 1. rujna 2010., pa i primjena takvog u osporenoj presudi predstavlja suđenje u skladu s stabilnom, ustaljenom (dugogodišnjom) i dosljednom sudskom praksom,

- da tužiteljica u odnosu na tuženice povoljniju poziciju ne može ostvariti tvrdnjom o dugom ili nerazumnom trajanju ovoga postupka: ta okolnost, kada bi i postojala, ne daje osnovu njezinom zahtjevu - niti tuženice može prema tužiteljici dovesti u pravno nepovoljniju poziciju,

- da je odredbama čl. 215.b ZPP-a propisano da se postupak o pravima koja ne prelaze na nasljednike obustavlja kada stranka umre (st. 1.), s time da se rješenje o obustavi postupka koje se tada donosi ima dostaviti protivnoj stranci te nasljednicima stranke nakon što budu utvrđeni (st. 2.), a da se do pravomoćnog završetka postupka u povodu rješenja o obustavi glede rokova za poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje na odgovarajući način imaju primjenjivati pravila o prekidu postupka (st. 5.),

- da su, sukladno tome, i ovdje nastali uvjeti iz odredbe čl. 215.b st. 1. ZPP-a za obustavu postupka po sili zakona glede spora po zahtjevu za naknadu nematerijalne štete (koja nije bila priznata pravomoćnom odlukom ili pismenim sporazumom), a sve obzirom da se radilo o pravu u odnosu na kojeg nije bila moguća sukcesija u pravni položaj tužitelja I. S.2 ,

- da, ograničen mogućnostima postupanja samo u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, revizijski sud samo po reviziji tužiteljice - i pored prethodno navedenog - nije imao ovlasti postupiti u smislu odredbe čl. 215.b st. 1. ZPP-a.

Stoga, a budući da je osporena presuda temeljena na navedenim (pravilnim) shvaćanjima i revizijskog suda - pa ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

Zagreb, 23. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.