Kzz-35/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 35/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. V. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ-a, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 5. studenog 2004. godine broj KZZ-DO-110/04, podignutom protiv pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima od 13. veljače 2004. godine broj K-367/03, potvrđene presudom Županijskog suda u Vukovaru od 16. travnja 2004. godine broj Kž-111/04, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o je:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 13. veljače 2004. godine broj K-367/03 i presudom Županijskog suda u Vukovaru od 16. travnja 2004. godine broj Kž-111/04, te se izriče:

protiv OS. F. V. (ostali podaci kao u izreci prvostupanjske presude)

temeljem čl. 353. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi: s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoj trgovački obrt E. r., S., tj. za sebe osobno, dana 8. svibnja 1998. godine u S. M., dostavio L. d.o.o. S. M. ponudu za prodaju PC blagajne Pentium, uz uvjet da se vrijednost ove blagajne plati avansom u iznosu od 12.810,00 kn, po ponudi broj 980230, nakon čega je L. d.o.o. S. M. dana 11. svibnja 1998. godine na račun optuženog i uplatio iznos od 12.810,00 kn po narečenoj ponudi, enom L. d.o.o. S. M. isporučio plaćenu PC blagajnu Pentium, ali prijavljeni nije nikada ošteć

na koji način je oštetio L. d.o.o. S. M. za iznos od 12.810,00 kn,

dakle, s ciljem da se bi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugog lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i održavao ga u zabludi tako da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 1. KZ-a.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1-5. ZKP-a, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je F. V. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da mu je primijenjena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo, te pod daljnjim uvjetom da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude ošt. L. d.o.o. S. M. plati iznos od 12.810,00 kn. Protiv te pravomoćne presude zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavao Vidić podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 3. ZKP-a na štetu osuđenika, budući je već u vrijeme podnošenja optužnog akta nastupila zastara kaznenog gonjenja u smislu čl. 19. st. 1. alineja 5 KZ-a. Stoga predlaže da se zahtjev za zaštitu zakonitosti prihvati, preinači pravomoćna presuda i odbije optužba protiv os. F. V. zbog inkriminiranog kaznenog djela.

Zahtjev je osnovan.

Uvidom u predmet utvrđeno je da je kazneno djelo prijevare za koje je osuđenik oglašen krivim počinjeno dana 8. svibnja 1998. godine, a kaznena prijava oštećenika L. d.o.o. S. M. podnesena je tek 12. ožujka 2002. godine. Nakon odbačaja te kaznene prijave od strane nadležnog državnog odvjetnika, oštećenik kao tužitelj je podnio optužni prijedlog dana 3. srpnja 2002. godine.

Prema čl. 19. st. 1. alineja 5 KZ-a, zastara kaznenog progona nastupa kada proteknu tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora. Kako je za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 1. KZ-a zakonom propisano novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine, proizlazi da je pravilnom primjenom zakona, tzv. relativna zastara kaznenog progona protiv osuđenika nastupila protekom tri godine od dana izvršenja djela.

Slijedom toga proizlazi da je već u vrijeme podnošenja kaznene prijave, a tim više u vrijeme podnošenje optužnog prijedloga bila nastupila, tzv. relativna zastara kaznenog progona, što predstavlja zakonom propisanu okolnost koja isključuje kazneni progon, pa je donošenjem osuđujuće presude na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon u smislu čl. 368. toč. 3. KZ-a.

U pravu je, dakle, državni odvjetnik kada smatra da je optužbu protiv os. F. V. potrebno odbiti u smislu čl. 353. toč. 6. ZKP-a.

Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. siječnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Josip Budinski, v.r.