Revr-1709/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1709/16-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz O., (OIB: …), zastupanog po punomoćnici O. J. G., odvjetnici iz R., protiv tuženice J. K. iz G., (OIB: …), zastupane po punomoćnici G. P., odvjetnici iz D., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-304/15-2 od 6. svibnja 2016., ispravljene rješenjem istog suda posl. br. Gž-304/15-4 od 7. rujna 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama posl. br. P-16/13-45 od 8. siječnja 2014., u sjednici održanoj 12. rujna 2017.,

r i j e š i o j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi posl. br. Gž-304/15-2 od 6. svibnja 2016. u odluci kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen i tuženica obvezana na isplatu, te u odluci o parničnom trošku - i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom djelomično je potvrđena i djelomično preinačena prvostupanjska presuda tako što je:

- u stavku I. izreke, tuženica obvezana "na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje" isplatiti tužitelju 155.000,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 9. listopada 2006.,

- u stavku II. izreke, tuženica obvezana "na ime imovinske štete zbog pojačane ishrane i tuđe pomoći i njege" isplatiti tužitelju 7.850,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 8. siječnja 2014.,

- u stavku III. izreke, odbijen "preostali dio" tužbenog zahtjeva u iznosu od 53.150,00 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na imovinsku štetu od podnošenja tužbe 9. listopada 2006. do 7. siječnja 2014.,

- u stavku IV. izreke, tuženica obvezana na ime naknade parničnog troška isplatiti tužitelju 19.995,81 kn.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je obvezana na isplatu tuženica je izjavila reviziju "po čl. 382. st. 1. t. 3. podredno kao izvanrednu po čl. 382. st. 2. ZPP-a" zbog (kako drži) u postupku počinjene apsolutno bitne postupovne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženice je da se obje nižestupanjske presude u osporenom dijelu ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. svibnja 2016., dakle nakon što je (2. lipnja 2011.) na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11 - dalje: ZID ZPP-a/11), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbama čl. 29. i 36. ZID ZPP-a/11 i odredbom čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) na ovaj spor glede dopuštenosti podnesene revizije (prema njezinom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je ova donesena prema odredbama čl. 373.a tog Zakona.

Prema odredbi čl. 373.a st. 1. ZPP-a drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, dok je prema odredbi st. 2. toga članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Prema odredbi st. 3. istoga članka, u slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz st. 1. toga članka drugostupanjski sud će takvu presudu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. toga zakona.

U ovom slučaju drugostupanjski sud je, odlučujući po žalbama tužitelja i tuženice, tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim i prvostupanjsku presudu djelomično preinačio - postupajući u smislu citiranih odredaba čl. 373.a ZPP-a, sve nakon što je činjenice odlučne za odluku o predmetu spora utvrdio iz isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

Stoga, a obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredaba čl. 373.a ZPP-a, tako da je protiv takve (prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) dopuštena redovna revizija, revizija tuženice ne može se razmatrati u smislu odredaba čl. 382. st. 2. ZPP- a, kao izvanredna revizija - na koju se tuženica pozvala.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmetom spora zahtjev je tužitelja na obvezivanje tuženice naknaditi mu štetu koju trpi u svezi štetnog događaja od … 2006., kada je, radeći na poslovima sječe stabala u šumi - kao radnik u obrtu vlasništvo tuženice, nastradao na radu "...prilikom obaranja jednog bukovog stabla koje je prilikom padanja promijenilo svoj smjer pa je zapelo za jedno drugo stablo...nakon čega se prelomila grana...stabla koje je padalo tako da je ta prelomljena grana pala na tužitelja i nanijela mu ozljede".

Sporno je pitanje odgovornosti za štetni događaj: odgovara li za njega isključivo tuženica kao poslodavac tužitelja - ili je njegovom nastanku svojom radnjom (propustom) pridonio tužitelj.

Prvostupanjski sud je "na temelju...iskaza svjedoka i stranaka" shvaćanja da tužitelj "prilikom rušenja predmetnog stabla nije postupao u skladu sa pravilima struke" - obzirom da je utvrđeno da je do sporne nesreće došlo jer je prilikom rušenja stabla do kraja prerezao "prelomnicu" odnosno jer "nije prilikom rušenja predmetnog stabla napravio tzv. keglovanje".

Pritom polazi od iskaza (koje prihvaća istinitim, obzirom da su "iskazivali u skladu sa svojim saznanjima i zaključcima do kojih su došli na licu mjesta i sud smatra da se njihovi iskazi međusobno ne isključuju": "radi se o tome da sud ne vidi razlog zašto bi oni te detalje u svojim iskazima izmislili jer se očito jednostavno radi o njihovom takvom zapažanju"):

- svjedoka M. M., inače inspektora rada "koji je kao takav uredovao u vezi sporne nesreće na radu i izvršio očevid": da je na očevidu zatekao na panju stabla kojeg je rušio tužitelj da je navedena prelomnica bila u cijelosti prerezana, a da je "postupak obaranja stabla takav da se prilikom njegovog obaranja ono ne smije u cijelosti prerezati da bi se mogao usmjeriti pravac njegovog pada" (iz činjenice da "prilikom pada stabla dolazi do prelamanja tog neprerezanog dijela" i da ovaj ostaje vidljiv nakon pada stabla na panju, a da taj dio prelomnice tj. ostatak debla koji se prelomi nije bio vidljiv na predmetnom panju - zaključio je da je ovoga tužitelj prilikom obaranja stabla "odmah u cijelosti prerezao zbog čega je došlo do promjene pravca njegovog pada i ozljeđivanja tužitelja"),

- svjedoka I. T., zaposlenog u šumariji G. - koji je "bio u blizini mjesta sporne nesreće te je njega odmah i obišao": da je tužitelj u prijepornom slučaju rušio veliku bukvu - koja je u svome žilištu bila razdijeljena i s deblom koje nije imalo "cilindrični oblik", tako da je "prilikom rušenja debla sa takvim oblikom otežano njegovo usmjeravanje u željenom pravcu"

- i stoga je bilo potrebno prije rušenja takvoga stabla izvršiti postupak tzv. "keglovanja" (obrade da deblo poprimi cilindrični oblik) i tek nakon toga pristupiti njegovom rušenju (jer se tek nakon takvog "keglovanja" ono može sa sigurnošću usmjeriti u željenom pravcu), a koji postupak tužitelj nije izvršio (zbog čega stablo nije padalo u željenom pravcu već odstupilo za oko 20%).

i osnovom takvih zaključuje "da je doprinos tužitelja nastanku štete 50%".

Drugostupanjski sud, nalazeći da navedeni "zaključak suda prvog stupnja nije prihvatljiv", uz ostalo i jer su navedeni svjedoci "tek drugi dan nakon nesreće na radu izašli na mjesto događaja" i jer nije sa sigurnošću utvrđeno da li je tužitelj pridonio nastanku štete, ocjenjuje da tuženica nije dokazala da je tužitelj pridonio nastanku štete - te tužitelju dosuđuje "pripadajuću štetu u cijelosti".

Kod toga polazi od shvaćanja:

- da šteta koju tužitelj trpi potječe iz opasne djelatnosti (s povećanom opasnošću štete za okolinu) tako da tuženica za tu štetu odgovara po kriteriju uzročnosti (već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena) i ona je dužna dokazati razloge koji je te odgovornosti ekskulpiraju (konkretno: da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju ona nije mogla predvidjeti i posljedice koje nije mogla izbjeći ili otkloniti) - a što (da) ovdje nije učinila,

- da se suprotno ne može zaključiti iz iskaza svjedoka M. M., obzirom da je iskazao "da se vještačenjem po stručnoj osobi može iz panja, po tragovima motorne pile utvrditi da li je tužitelj prilikom rušenja predmetnog stabla prerano presjekao prelomnicu" - dok je (protivno tome) "šumarski vještak Ž. K. izvijestio sud da je to moguće utvrditi jedino po kraju srušenog debla, a da se zatraženo vještačenje ne može provesti prema panju" - tako da valja uzeti, a jer je "nesporno među strankama da deblo koje je srušio tužitelj više ne postoji", da tuženica "svoje tvrdnje da je tužitelj prerano presjekao prelomnicu nije dokazala",

- da tuženica "isto tako" nije dokazala da je tužitelj prije sječe bio dužan izvršiti „ keglovanje“ predmetnog stabla: "to nije navedeno u zapisniku inspektora M., a svjedok T. koji je iskazao da je bio na mjestu događaja zajedno s inspektorom nije objasnio zbog čega inspektora na to nije upozorio".

Međutim, revidentica pravilno u reviziji ističe da drugostupanjskoj presudi nedostaju jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali takvu ocjenu (shvaćanje).

Konkretno, toj presudi nedostaju jasni, uvjerljivi i logični razlozi za utvrđenje, na kojemu se ona temelji, da je svjedok M. M. iskazao "da se vještačenjem po stručnoj osobi može iz panja, po tragovima motorne pile utvrditi da li je tužitelj prilikom rušenja predmetnog stabla prerano presjekao prelomnicu": taj svjedok tu okolnost nije dovodio u pitanje i to ne proizlazi iz sadržaja zapisnika sačinjenih u predmetu, a sve obzirom da je kod dolaska na mjesto nezgode (kako je izjavio, prema zapisniku s ročišta) na panju srušenog stabla uočio da je prelomnica bila u cijelosti presječena (iz čega je zaključio da ju je tužitelj prerezao "odmah, prilikom obaranja stabla") - već je svoj iskaz (glede potrebe za vještačenjem) dao (nakon što je izrazio mišljenje da je prelomnica prerano presječena prilikom rušenja predmetnog stabla) tek na okolnost upita da li je uopće moguće da je prelomnica naknadno (dakle: nakon štetnog događaja i moguće, kako je to prvostupanjski sud okarakterizirao u svojoj ranijoj presudi posl. br. P-38/07-16 od 9. listopada 2007.; "zlonamjerno") presječena - i samo na tu se okolnost (prema bilješci s zapisnika u spisu od 9. listopada 2007.) očitovao i (prema statusu kojeg mu drugostupanjski sud daje) "šumarski vještak" izjavom da je isključivo to (da li je netko naknadno presjekao premosnicu) moguće utvrditi "jedino po kraju srušenog debla, a da se zatraženo vještačenje ne može provesti prema panju".

Iako se ovdje odlučuje o obvezi tuženice po kriteriju objektivne odgovornosti i u smislu odredbe čl. 15. Zakona o zaštitu na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04), prema kojoj: "Poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava." - pa na tuženici leži teret dokazivanja razloga koji isključuju tu njezinu odgovornost, tuženica se ne može teretiti i dokazivanjem negativne činjenice - da premosnica nije (po njoj ili trećem) presječena naknadno, kao niti činjenice koja ide u prilog samo tužitelja - da je ova ipak presječena naknadno.

Činjenicu da je prelomnica presječena naknadno, nakon štetnog događaja i prije očevida po navedenim svjedocima (pri čemu bi se logičnim nametalo pitanje: zašto bi to netko učinio prije očevida, i to u kratkom roku po nezgodi - ako to nije zbog ozljeda mogao učiniti tužitelj), ako je smatra istinitom, trebao je dokazivati tužitelj - i samo on može snositi posljedice tereta dokazivanja te činjenice, ako je ne dokaže.

Nadalje, osporena presuda, kada se u njoj ističe svjedočenje "svjedoka T.", ne sadrži razloge: zašto su činjenice što zapažanje toga svjedoka (da je tužitelj propustio izvršiti „keglovanje“) nije navedeno "u zapisniku inspektora M." i što taj svjedok "inspektora na to nije upozorio" uzete odlučnim da se iskaz toga svjedoka ne prihvati relevantnim ili istinitim.

Izostanak tih razloga iz osporene presude dobiva na značaju kraj tvrdnje tuženice da je tužitelj isključivo sam odgovoran za navedenu nesreću jer je nepotrebno prerezao "prelomnicu" stabla kojeg je rušio, a pogotovo i kraj obveza sjekača (koje drugostupanjski sud nije imao na umu: glede "keglovanja" i sječe premosnice), jasno i precizno propisanih Pravilnikom o zaštiti na radu u šumarstvu ("Narodne novine", broj 10/86), i to:

- odredbama čl. 15., prema kojima: (stavak 1.) "Smjer obaranja stabla određuje sjekač, uzimajući u obzir opasnosti koje mu prijete posebno u uvjetima guste sastojine, jako strmog ili stjenovitog terena, nagnutih, šupljih, djelomično sasušenih stabala i stabala sa jednostranom krošnjom.", (stavak 2.) "Pri utvrđivanju smjera pada stabla mora sjekač uzeti u obzir težište stabla, mogućnost odstupanja u toku rušenja stabla, daljnju obradu oborenog stabla, uvjete privlačenja drvnih sortimenata i prirodne prepreke.",

- odredbom čl. 20., prema kojoj: "Prije početka sječe stabla mora se očistiti teren na mjestu rada i izvršiti provjera slobodno visećih grana na mjestu rada i izvršiti provjera slobodno visećih grana u krošnji stabla kojeg se obara i susjednih stabala, kako bi se osigurali uvjeti za siguran rad.",

- odredbom čl. 21. st. 1., prema kojoj: "Ako je promjer stabla na mjestu prereza veći od dvostruke dužine efektivnog dijela vodilice, ili ako zadebljanje žile na mjestu prereza povećava promjer stabla za više od 30 cm, mora se prije obaranja stabla izvršiti oblikovanje žilišta.",

- odredbama čl. 22., prema kojima: (stavak 1.) "Sa strane na koju treba da padne stablo mora se na mjestu prereza izvaditi isječak, tako da se u stablu napravi klinasti zasjek dubok 1/4 do 1/3 promjera stabla čiji kut iznosi približno 35 stupnjeva." (stavak 2.) "Rez pile sa suprotne strane mora završavati 2 - 5 cm iznad donjeg ruba zasjeka.", (stavak 3.) "Klinasti zasjek iz stavka 1. ovog članka kod stabla promjera do 30 cm može biti dubok i do 1/2 njegovog promjera.",

- odredbom čl. 27., prema kojoj: "Između reza i klinastog zasjeka mora se na mjestu prereza stabla ostaviti odgovarajuća prelomnica (pero) širine 2 do 6 cm ovisno o debljini stabla."

Sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza i (time) iskaza svjedoka i stranaka - i prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a), ali su u slobodi ocjene dokaza i oni ograničeni obvezom da tu svoju ocjenu opravdaju jasnim, uvjerljivim i logičnim (razumnim) razlozima iz kojih bi se mogla preispitati.

To valja sagledati u svijetlu shvaćanja da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i ako presuda ne sadrži takve (jasne, uvjerljive, logične ili razumne) razloge o odlučnim činjenicama i (time) ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati - tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - i takvog uzeo relevantnim za odluku o predmetu spora.

Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga drugostupanjska presuda ne može ispitati - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju revidentica pravilno ukazuje, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbama čl. 375. ZPP-a.

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje: na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, o troškovima postupka, pa i onima u povodu revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 12. rujna 2017.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.