Kž-107/2014-3 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj: 3 Kž-107/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ivošević Turk i Rajke Tomerlin- Almer, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika G. Š., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2014. godine broj: Ko-1484/13, u sjednici vijeća održanoj dana 1. travnja 2014. godine

r i j e š i o j e

O d b i j a se kao neosnovana žalba okrivljenika G. Š.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 92. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika G. Š. za povrat u prijašnje stanje radi podnošenja prigovora protiv presude prvostupanjskog suda od 25. rujna 2013. godine broj: Ko-1484/13, kojim je izdan kazneni nalog. Protiv navedenog rješenja okrivljenik je podnio žalbu, ističući kako smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegovu molbu za povrat u prijašnje stanje te da je po logici stvari o roku za propuštanje prigovora saznao tek primanjem obavijesti o pravomoćnosti dana 3. siječnja 2014. godine.

Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon što mu je spis dostavljen na dužno razgledavanje, uz podnesak od 24. veljače 2014. godine broj: KŽ-DO-154/14, vratilo je sudu isti na daljnje nadležno postupanje.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno odbio kao neosnovan prijedlog žalitelja za povrat u prijašnje stanje, osnovano ukazujući da se okrivljenik u molbi za povrat poziva samo na objektivni rok od tri mjeseca, a koji teče od dana propuštanja te koji je propisan u članku 92. stavak 2. ZKP/08, dok u potpunosti zanemaruje subjektivni rok od osam dana propisan u stavku 1. članka 92. ZKP/08, koji je, pak, u konkretnom slučaju od relevantnog značaja. To, iz razloga, što je okrivljenik presudu primio dana 4. listopada 2013. godine, pa je krajnji rok od osam dana za podnošenje prigovora protiv kaznenog naloga istekao dana 14. listopada 2013. godine, do kojega dana okrivljenik prigovor nije podnio. S druge strane, sud s pravom zaključuje da u slučaju kada bi se i prihvatili razlozi koje žalitelj navodi da su bili opravdani za nepravodobno podnošenje prigovora na presudu (koju je nesporno okrivljenik uredno primio, kod toga, suprotno tvrdnjama iznesenima u žalbi, pravilno poučen i svjestan roka u kojemu prigovor može podnijeti te isti propušta) isti su i po navodima samog žalitelja prestali dana 16. listopada 2013. godine, pa je stoga rok od osam dana nakon prestanka uzroka propuštanja roka i pravodobnog traženja povrata istekao dana 24. listopada 2013. godine. Međutim, navedeni rok okrivljenik je propustio, jer je nesporno kako je molbu za povrat u prijašnje stanje podnio tek dana 8. siječnja 2014. godine.

Slijedom izloženog, kako pravilnost pobijane odluke, kao i razlozi koje je sud za takvu svoju odluku naveo, žalbenim razlozima nisu dovedeni u sumnju, a kako nije utvrđeno ni postojanje povreda zakona iz članka 494. stavak 4. ZKP/08, riješeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

U Zagrebu, 1. travnja 2014. godine

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Vera Šinogl, v.r.

Lidija Vidjak, v.r.