I Kž-471/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 471/03-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. L., zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 29. travnja 2003. godine, br. Kv-45/03. (K-16/99.) u sjednici održanoj dana 18. prosinca 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. M. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem, na temelju čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 110/97, 58/99, 112/99 i 58/02. – u daljnjem tekstu ZKP), odbačen je zahtjev os. M. L. za obnovu kaznenog postupka, završen pravomoćnom presudom, što je čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. rujna 2000. godine, br. K-16/99. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 10. listopada 2002. godine, br. I Kž-704/00., kojom je M. L. zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz čl. 188. st. 1. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po braniteljici Đ. J. – J., odvjetnici iz S. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te dozvoli obnova kaznenog postupka.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. u svezi čl. 399. ZKP, nakon razgledavanja spisa, predložio je da se žalba kao neosnovana odbije.

U žalbi, osuđenik i njegova braniteljica zatražili su da budu pozvani na sjednicu vijeća, kada bude razmatrana žalba osuđenika, kojem traženju nije udovoljeno, jer se na postupak po žalbi protiv rješenja ne primjenjuje odredba čl. 374. st. 1. ZKP, kako to proizlazi iz odredbe čl. 399. ZKP.

I Kž 471/03-3

Žalba nije osnovana.

Obrazlažući žalbu, osuđenik navodi, kao i u zahtjevu (list 127.) da je dana 25. siječnja 2003. godine, u Slavonskom Brodu susreo supruga oštećenice, B. Š. koji da mu je tom zgodom kazao da mu je oštećenica priznala da kritičnog događaja osuđenik nju uporabom noža nije prisilio na spolni odnos, već da je oštećenica u spolni odnos sa osuđenikom pristupila dragovoljno, te smatra da, s obzirom na iznesene nove činjenice i podnijeti novi dokaz, nije bilo mjesta donošenju pobijanog rješenja, već da je zahtjevom osuđenika za obnovu kaznenog postupka trebalo udovoljiti.

Suprotno žalbenim navodima i stanovištu žalitelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud ispravno zaključio i valjano obrazložio da činjenice i dokazi na kojima se zahtjev temelji nisu prikladni, ni sami za sebe, ni u svezi s prijašnjim dokazima, prouzročiti oslobođenje osuđenika, ni njegovu osudu po blažem zakonu.

Naime, ako je doista točno da je oštećenica S. Š. neposredno pred Novu godinu 2003. priznala svom suprugu B. Š. da je inkriminirane zgode s osuđenikom imala dragovoljni spolni odnos, točnije, da je u kaznenom postupku okončanom pravomoćnom presudom kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, lažno teretila osuđenika, onda tu činjenicu, u smislu odredbe čl. 405. st. 2. ZKP, treba dokazati pravomoćnom presudom kojom je oštećenica S. Š. proglašena krivom za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 303. KZ.

Kako takve presude očito nema, to nema niti osnove iz čl. 405. st. 1. toč. 1. i st. 2. ZKP, za obnovu kaznenog postupka.

Stoga žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je žalbu trebalo odbiti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. prosinca 2003.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Katica Jelić, v.r.