Rev-2847/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2847/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Mikšića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & P. iz Z., protiv tužene H. P. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. M. L., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-1431/15-2 od 12. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-3481/13-21 od 22. prosinca 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 8. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tužena isplati iznos od 70.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je ujedno obvezan tuženoj nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 36.250,00 kn (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda, a ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužitelja nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su parnične stranke sklopile brak ...,

- da u vrijeme zaključenja glavne rasprave u tijeku bio postupak radi razvoda braka pred istim prvostupanjskim sudom pod brojem P2-1101/12,

- da je baka tužene imala stanarsko pravo na stanu u Z., ..., koje joj je priznato odlukom od 15. lipnja 1987.,

- da je baka tužene M. H. dala suglasnost za kupnju predmetnog stana svojoj unuci – tuženici u ovom predmetu,

- da je na temelju suglasnosti bake 1997. tuženica kupila stan u Z., ... i to prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, time da je tuženica taj stan kupila na otplatu, na rok od 264 mjeseca, za ukupnu cijenu od 50.953,00 kn,

- da je nakon toga tuženica taj stan prodala 2003. godine M. K. za kupoprodajnu cijenu od 52.000,00 EUR,

- da je iste godine tuženica kupila stan u Z., ... i to novcem od prodaje predmetnog stana i kreditom podignutim u R. b. od A. Č. i to za ukupnu cijenu od 94.588,99 EUR,

- da je nakon toga tuženica 2012. godine taj stan prodala M. J. za kupoprodajnu cijenu od 140.000,00 EUR, da je s tom prodajom bio suglasan tužitelj i da je isti izjavio da nema nikakvih potraživanja prema kupcu,

- da je Agenciji za promet nekretnina za tu prodaju plaćena provizija od 3.000,00 EUR,

- da je od novca dobivenog prodajom stana u Z., ... kupljena kuća u D., ..., time da su kao suvlasnice te kuće upisana zajednička djeca stranaka i majka tužene, svaki u 1/3 dijela,

- da je tužena dobila nasljedstvo po svom ocu u visini od 50.000,00 EUR koji je dobiven od prodaje stana u ... u Z.,

- da je od iznosa dobivenog prodajom stana u ... vraćen kredit banci u ukupnom iznosu od 261.513,00 kn, plaćena je provizija agenciji za promet nekretnina, kupljen je automobil C3 za iznos od 3.900,00 EUR, plaćeni su dugovi za režije za stan u ... i za stan u ..., plaćen je dug po kreditu za stan u ..., te je zatvoreno dugovanje po American express kartici koje je nastalo u razdoblju od 9. studenog do 4. prosinca,

- da se tužitelj suglasio s načinom podmirenja dugova, kao i činjenicom da se kupljena kuća upiše kao suvlasništvo zajedničke djece parničnih stranaka i majke tužene.

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja zauzevši pritom shvaćanje da sud prilikom utvrđivanja suvlasništva na bračnoj stečevini nije ovlašten umjesto diobe odrediti isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela i to iz razloga što takva mogućnost nije propisana ni ranije važećim Zakonom o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89, 51/89 - dalje ZBPO), kao niti odredbama Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 - dalje ObZ).

Tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjsku presudu pobija zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u zapisnicima s rasprava nigdje ne postoje dokazi i tvrdnje tuženice o doprinosu tužitelja stjecanja zajedničke imovine, odnosno da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a što bi ukazivalo na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno tvrdnjama tužitelja revizijski sud ne nalazi da bi bila počinjena navedena bitna povreda, pa taj revizijski razlog nije osnovan. Isto tako tužitelj ustraje kod tvrdnje da mu pripada polovica iznosa dobivenog prodajom stana u ..., pa kako je taj stan prodan za iznos od 140.000,00 EUR, isti traži da mu tuženica isplati polovicu tog iznosa, na ime njegova doprinosa stjecanju bračne stečevine.

Suprotno tvrdnji tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, s pripadajućim zateznim kamatama, a to iz razloga što prema odredbama ZBPO, odnosno ObZ nije propisana mogućnost da sud u postupku utvrđivanja i diobe bračne stečevine odredi isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela. Osim toga, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da je iz novaca dobivenih prodajom stana u Z., ... kupljena kuća uz suglasnost tužitelja i to na ime zajedničke djece stranaka, odnosno majke tužene, pa i radi tog razloga zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa je pravilno odbijen kao neosnovan.

Kako nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 8. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.