I Kž-43/2015-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 43/2015-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. R. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., – ispravak, dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2014., broj K-145/13, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018. u nazočnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog M. R., odvjetnika Ž. Ž.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda optuženi M. R., na temelju članka 453. stavka (pravilno bi bilo: točke) 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje: ZKP/08.) oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97.

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 43/2015-6

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Optuženi M. R. podnio je po branitelju, odvjetniku Ž. Ž., odgovor na žalbu državnog odvjetnika, u kojem predlaže njezino odbijanje.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženog M. R., odvjetnika Ž. Ž., a, u skladu s člankom 475. stavkom 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.) koji se sada primjenjuje, u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika koji su o sjednici uredno obaviješteni.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnika tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je zaključio da je optuženi M. R. bio „direktor na papiru“ i da su stvarno poslovanje trgovačkog društva V. d.o.o. vodili S. i Đ. S..

Naime, tvrdnju da je optuženik M. R. bio uključen u poslovanje trgovačkog društva V. d.o.o. državni odvjetnik temelji na iskazu svjedoka D. C. prema kojem je optuženik kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva V. d.o.o., u ime tog društva, 1. listopada 1997. potpisao ugovor o poslovno tehničkoj suradnji i marketinškoj propagandnoj obradi tržišta s društvom A. d.o.o. te na činjenici da je jedan od dva računa koja su na temelju tog ugovora izdani pod istim brojem i oba glase na isti iznos, a odnose se na sasvim različite usluge – marketinške i građevinske, potpisao optuženi M. R..

Međutim, žalitelj ispušta iz vida navode svjedoka D. C. da, iako je i sam bio potpisnik toga ugovora kao direktor društva A. d.o.o., optuženog M. R. ne poznaje, niti ga je prije rasprave vidio. Prema tome, D. C., direktor društva koje je 1. listopada 1997. s društvom V. d.o.o. sklopilo ugovor o poslovno tehničkoj suradnji i marketinškoj propagandnoj obradi tržišta, nije ugovarao uvjete te poslovne suradnje s optuženim M. R., pa stoga činjenica da je optuženi R. (samo) potpisao navedeni ugovor i jedan račun ispostavljen temeljem tog ugovora, a kraj tvrdnje optuženika da je, kao „direktor na papiru“, obavljao poslove prema naputcima S. S. i Đ. S. koji su vodili poslove društva, nikako ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da optuženi M. R. nije bio uključen u poslovanje društva V. d.o.o. Nadalje, svjedok D. T., odgovorna osoba društva O. d.o.o., koje je surađivalo s društvom V. d.o.o., izjavio je da je u glavnini poslove dogovarao s Đ. S., pa stoga navod imenovanog svjedoka da je s optuženim M. R. razgovarao o poslovima „ farbanja i slično“, protivno tvrdnji žalitelja, ne upućuje na zaključak da je optuženik vodio ili bio uključen u poslovanje društva V. d.o.o.

I Kž 43/2015-6

Suprotno navodima žalitelja, ni potpisi optuženog M. R. na nekim računima, ni činjenica da je prilikom poreznog nadzora „nešto sitno objašnjavao“ poreznom inspektoru V. B., pa čak ni ukupnost svih ovih okolnosti, ne dovode u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da optuženik nije vodio niti je bio uključen u poslovanje trgovačkog društva V. d.o.o. Naime, uključenost u poslovanje trgovačkog društva, u mjeri koja obuhvaća odgovornost za poslovanje tog društva, nužno pretpostavlja sudjelovanje u donošenju poslovnih odluka o konkretnim poslovnim aktivnostima ili barem odobravanje (tuđih) poslovnih odluka uz svijest o učincima i pravnim posljedicama tih odluka. Međutim, konkretne okolnosti koje državni odvjetnik ističe u žalbi, a koje temelji na tvrdnjama svjedoka C., T. i B. o sporadičnim kontaktima s optuženikom i njegovo potpisivanje ugovora i pojedinih računa, ne ukazuju da je optuženi M. R. bio uključen u poslovanje društva u smislu da je upravljao društvom, donosio ili sudjelovao u donošenju konkretnih poslovnih odluka.

Stoga, a kraj činjenice da je svjedok D. T. poslove za društvo O. d.o.o. s društvom V. d.o.o. dogovarao s Đ. S. i da optuženi R. prilikom poreznog nadzora nije davao informacije o financijskim aspektima poslovanja društva, jer nije on, nego S. S. „vodio glavnu riječ“, o čemu je iskazivao svjedok V. B., to pravilno zaključuje prvostupanjski sud da optuženi M. R. nije vodio poslovanje društva V. d.o.o., pa stoga ni njegov potpis na ugovoru o poslovnoj suradnji od 24. rujna 1996. sa S. S. nema takav značaj kakvog mu pridaje državni odvjetnik. Kraj iznijetih okolnosti i s obzirom da ni na jednom od jedanaest računa koje je S. S. ispostavio društvu V. d.o.o. na temelju ugovora o poslovnoj suradnji od 24. rujna 1996. nema naznake da ih je primio optuženi M. R. i kraj činjenice da je, uz optuženika, ovlašteni potpisnik računa bila i Đ. S., a zbog nedostatka financijske dokumentacije nije moguće utvrditi da li je upravo optuženik potpisao naloge za bezgotovinsko plaćanje i gotovinske čekove temeljem kojih je S. S. isplaćen ukupni iznos od 3.093.330,00 kuna, to je ispravno prvostupanjski sud zaključio da provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da bi optuženi M. R. omogućio da se S. S. neosnovano da iz sredstava društva V. d.o.o. isplati navedeni iznos i time počinio kazneno djelo iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. KZ/97. i optuženika, na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. oslobodio optužbe.

Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članka 470. stavak 2. ZKP/08.-17.), a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08.-17. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08.-17. žalba državnog odvjetnika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Žarko Dundović, v.r.