I Kž-338/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 338/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića, Milana Gudelja, Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću -sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. T. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženog S. T. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Čakovcu od 28. ožujka 2000. godine, br. K 14/99-52, u sjednici održanoj 16. kolovoza 2000. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. S. T., te se u odnosu na njega, preinačuje presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, odluci o kazni i mjeri sigurnosti i izriče da je opt. S. T. djelom opisanim pod toč. 1 izreke presude suda prvog stupnja počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, pa mu se po istom zakonskom propisu izriče kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i na temelju čl. 67. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda, tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa na vrijeme od jedne godine, pod uvjetom da optuženi u tom roku ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 76. u vezi čl. 75. st. 3. i 5. i čl. 69. st. 5. KZ prema opt. S. T. izriče se sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti na slobodi za vrijeme proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, jer će sud u protivnom ako optuženi tijekom provjeravanja na izvrši tu obavezu, koja mu je određena opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.

U ostalom dijelu presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Županijski sud u Čakovcu proglasio je krivim opt. S. T. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i primjenom čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, te opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od mjesec dana.

I Kž 338/00-3

Temeljem čl. 76. u vezi čl. 75. st. 3. KZ optuženima je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti koja će se provesti za vrijeme izvršenja kazni zatvora.

Protiv te presude žali se opt. S. T. zbog povrede kaznenoga zakona, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali i zbog odluke suda o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela i optuženom izreče uvjetna osuda.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vračajući spis, predložio je da se žalba optuženog uvaži.

Žalba je osnovana.

Optuženi S. T. u pravu je kada tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon. Povreda zakona od strane suda ogleda se u pogrešnoj primjeni zakona (čl. 368. toč. 4. ZKP), budući je činjenično stanje koje je utvrđeno u pobijanoj presudi kao nedvojbena djelatnost opt. S. T. sud pravno trebao kvalificirati kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ.

Naime, nesporno je da je optuženi bez naknade predao drogu heroin opt. M. M. u količini od 0,18 grama. Samu predaju tako male količine heroina bez naplate ili protuusluge pravilno je podvesti jedino pod oblik kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ -davanje droge drugome da je troši on ili druga osoba. Pogrešno drži sud prvog stupnja da za u zakonu alternativno postavljenu zabranjenu radnju stavljanja u promet droge (čl. 173. st. 2. KZ) je dovoljna sama predaja droge od jedne osobe drugoj osobi, te postojanje svijesti optuženog da je to zabranjeno. Takovo postupanje optuženog upravo sadrži u sebi radnje izvršenja djela iz st. 5. čl. 173. KZ a ne st. 2. istog člana.

Pod inkriminiranim pojmom stavljanja u promet droge spadaju slučajevi razmjene droge ili za drogu ili drugu vrstu roba, predaja da se droga vrati u datoj količini ili vrijednosti, predaja radi pridobivanja kasnijih kupaca i slično. Ta alternativno postavljena radnja počinjenja djela ne obuhvaća davanje droge da bi je drugi uživao, a bez prometa odnosno bez očekivanog prometa. U pravu je žalitelj kada ističe da stavljanje u promet znači u suštini trgovačku operaciju i to u obliku razmjene, vraćanja protuvrijednosti ili očekivanja kasnije prodaje.

Obzirom na navedeno trebalo je preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela i optuženog proglasiti krivim zbog kaznenog djela iz st. 5. čl. 173. KZ.

U pravu je opt. kada se žali zbog odluke suda o kazni.

Pored niza olakotne okolnosti koje utvrđuje sud prvog stupnja u svojoj presudi, treba je sud imati u vidu i teške obiteljske prilike optuženog, te posebno njegovo držanje tijekom prvostupanjskog postupka. S obzirom na mladost optuženog, činjenicu da se radi o ovisniku, kao i s obzirom na težinu djela, ovaj sud drugog stupnja smatra da će se primjenom uvjetne osude u konkretnom slučaju postići njena svrha, ovo posebno obzirom na izrečenu mjeru sigurnosti obaveznog liječenja od ovisnosti na slobodi.

Zbog svega toga trebalo je temeljem čl. 390. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

I Kž 338/00-3

U Zagrebu, 16. kolovoza 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Ana Garačić, v.r.