I Kž-884/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 884/08-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Damira Kosa, Miroslava Šovanja i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice M. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 14. svibnja 2008., broj K-10/07, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2009., u nazočnosti braniteljice optuženice, T. R., odvjetnice iz Z. i zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. Š. je, temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, oslobođena od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 3. KZ.

Temeljem čl. 132. st. 3. ZKP-a, oštećenik je upućen svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parnici.

Temeljem čl. 138. c) ZKP-a, predmeti koji su tijekom kaznenog postupka privremeno oduzeti vraćeni su vlasnicima.

Temeljem čl. 123. st. 1. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno injeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na utvrđenog č

ponovno suđenje.

I Kž 884/08-5

Odgovor na žalbu podnijela je optuženica M. Š., putem Zajedničkog odvjetničkog ureda R., Ž. i V. iz Z., s prijedlogom odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

Prije održavanja sjednice vijeća, temeljem čl. 373. st. 1. ZKP-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu prihvatiti, u čemu je na sjednici vijeća ustrajala i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni opt. M. Š. i Zajednički odvjetnički ured R., Ž. i V. iz Z., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP-a). Sjednici je nazočila braniteljica T. R., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R..

Žalba nije osnovana.

Suprotno navodima žalitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni.

Žalitelj osporava zaključke suda prvog stupnja, smatrajući da je nelogično da stara posuda "… od lipnja pa do prosinca nije pri raznim radovima uporabljena …", da ne stoji utvrđenje kako optuženica, zbog uvjeta u klijeti i mraka, nije morala vidjela bijelu emulziju te da je okrivljenica "… za sporni čin imala motiv – ljubomoru …".

Međutim iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi drugačiji zaključak.

Optuženici je stavljeno na teret da je u klijeti Đ. M., pripremajući hranu oštećeniku I. M. i htijući ga usmrtiti, usula veću količinu insekticida čiji je osnovni sastojak otrov endosulfan. Međutim, tijekom postupka je prvostupanjski sud utvrdio, uz pomoć vještaka mr. G. H., prof. dr. F. P. i mr. O. R., kako bi se u tom slučaju "… osjetio vrlo jak i intenzivan miris po nafti, koji bi onemogućavao konzumiranje takve hrane …". Sud prvog stupnja je, nadalje, pravilno postupio kada nije prihvatio istinitim onaj dio iskaza svjedoka Đ. M., kada je iskazao da u loncu nikada nije držao niti pripremao otrove. Suprotno proizlazi ne samo iz obrane optuženice već iz jasnog iskaza svjedokinje A. Š.. Naime ova svjedokinja, susjeda M. sa kojima je u dobrim odnosima, u svom iskazu je decidirano navela kako joj je Đ. M., nakon što je oštećenik nađen mrtav u njegovoj klijeti, govorio o tome da mu je optuženica pričala da su kuhali neku tjesteninu u loncu, a on je u tom loncu „…znao pripremati otrove za vinograd…“.

Pravilan je zaključak suda kako u tom loncu nije bila veća količina insekticida, jer bi intenzivan miris po nafti onemogućavao konzumiranje takve hrane, već je mogla zaostati manja količina smrtonosnog koncentrata „Thiodan“. U tom bi slučaju, kako to proizlazi iz vještačkog nalaza i mišljenja mr. G. H., otapalo ishlapilo i ostao bi svjetlo smeđi smolasti talog, koji bi se uz dodatak vode pretvorio u bijelo mliječnu emulziju "… koja bi bila bez mirisa …". Vještaci mr. O. R. i prof. dr. F. P. su suglasno iskazali da bi vrhnja, koju je optuženica dodala u tjesteninu, mogla prikriti bijelo mliječnu emulziju. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako optuženica, u noćnim uvjetima klijeti uz slabu rasvjetu

I Kž 884/08-5

svijeća, prilikom ispiranja lonca u kojem će pripremati hranu, nije nužno morala vidjeti da je voda bijela, kao što nije morala vidjeti niti bijelu emulziju.

U pravu je prvostupanjski sud da optužba, tijekom postupka, nije uspjela dokazati kako je to optuženica, koja je i sama bila otrovana jer je pojela manju količinu tjestenine, došla do preparata "Thiodan", koji nije u slobodnoj prodaji, već je njegova prodaja kontrolirana i svaki se kupac pri kupnji mora identificirati. Nadalje, vještaci, prof. dr. J. Š. i toksikologinja O. R., su suglasno iskazivali o nepredvidivim reakcijama ljudskog organizma na ovaj otrov, pa se nitko ne bi usudio dozirati količinu otrova u hrani a potom ju konzumirati "… jer svaka osoba drugačije reagira …". Optuženica je, međutim, nedvojbeno konzumirala hranu i bila otrovana.

Očitujući se o spekulacijama u svezi motiva počinjenja odnosnog kaznenog djela, vještak prim. dr. sc. M. G. je na upit o navodnoj patološkoj ljubomori optuženice, decidirano iskazao kako "… takva simptomatika provedenim vještačenjem nije registrirana …".

Imajući u vidu sve utvrđeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja kako je, sukladno mišljenju toksikoloških vještaka, moguće da je Đ. M., u čijoj su klijeti nađene prazne bočice koncentrata "Thiodana", ranije izlio višak tog preparata u lonac koji je optuženica, ništa ne sluteći, uporabila za kuhanje tjestenine koju je oštećenik pojeo u većoj količini, a što je rezultiralo fatalnom, smrtnom posljedicom.

Tvrdnje žalitelja kako "… tijekom dočeka nitko ne jede malo, a okrivljenica baš tako čini …" odnosno kako optuženica i oštećenik "… zbog posebnih okolnosti u kojima su se našli, spadaju u onih preostalih 10% kojima miris nafte nije smetao u konzumaciji hrane …", ničim nisu potkrijepljene i spadaju u nagađanja, jednako kao i žalbena tvrdnja da je optuženica imala motiv – ljubomoru.

Konstrukcijom pretpostavki žalitelj zanemaruje kako i one činjenice koje se utvrđuju indicijama moraju biti ocijenjene u sklopu svih ostalih nedvojbeno utvrđenih činjenica i ne mogu biti zamijenjene pretpostavkama na kojima bi se dalje gradio tijek dokazivanja. Rezultati posrednih dokaza moraju činiti zatvoreni krug utvrđenih činjenica. Međusobna sveza izvedenih posrednih dokaza mora biti takva da se utvrđene činjenice pojavljuju kao karike jednog lanca, kada predstavljaju sustav indicija koji isključuje svaku drugu verziju. Pri tome se nikada ne smije zanemariti odredba čl. 3. ZKP-a, kako dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, sud mora rješavati na način koji je povoljniji za okrivljenika.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje odlučnih činjenica, te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano utvrdio da nema čvrstih, jasnih i nedvojbenih pokazatelja da bi optuženica počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

I Kž 884/08-5

Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Stoga je, primjenom odredbe čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivona Horvatić, v.r.

Ana Garačić, v.r.