III Kr-61/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 61/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ-a i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Prelogu broj K-52/04 od 16. prosinca 2004. godine i presuda Županijskog suda u Čakovcu broj Kž-75/05 od 15. travnja 2005. godine, u sjednici održanoj dana 28. prosinca 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev os. M. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Uvodno citiranom pravomoćnom presudom osuđen je M. K. zbog učina kaznenog djela teške krađe u poticanju iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 216. st. 1. i čl. 37. KZ-a, te zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 236. KZ-a, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, po svom branitelju B. K., odvjetniku iz V., zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a i povrede odredaba u žalbenom postupku iz čl. 427. toč. 2. i 3. ZKP-a, s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i „odbije optužba“ protiv osuđenika, odnosno da se predmet vrati na ponovno suđenje pred prvostupanjski sud.

U svom odgovoru, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se zahtjev osuđenika kao neosnovan odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Neosnovano se u zahtjevu osuđenika navodi da je sud drugog stupnja, tijekom žalbenog postupka, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, time što u obrazloženju svoje odluke nije analizirao i odgovorio na navode žalbe

III Kr 61/05-3

optuženika podnesene protiv prvostupanjske presude, uslijed čega su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

Uvidom u pobijanu presudu utvrđeno je da je sud drugog stupnja odgovorio na sve žalbene navode, pa tako i na žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, zaključujući da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, sud drugog stupnja ukazuje na terećenje suoptuženika V. L., dok u ostalom dijelu upućuje žalitelja na pravilne razloge iz prvostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća. Iako je ovakvo obrazloženje donekle općenito i paušalno, to još uvijek, po ocjeni ovog Vrhovnog suda, nije bilo od utjecaja na ispravnost presude, kako to zahtjeva odredba čl. 427. st. 3. ZKP-a.

Isto tako, neosnovano se u zahtjevu tvrdi da je pravomoćna presuda zasnovana na nezakonitom dokazu, čime je počinjena apsolutna bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a.

Naime, prema odredbi čl. 9. st. 2. ZKP-a, nezakoniti dokazi su, između ostalih, oni koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka, ali samo kada je to u zakonu izričito predviđeno, što ovdje nije slučaj.

Točno je da su sudovi utemeljili svoju presudu na službenim zabilješkama PU Međimurske (list 12 i 13 spisa), iako takve službene bilješke, same po sebi, ne predstavljaju formalni dokaz o postojanju činjenica. Međutim, sporne službene zabilježbe ne sadrže podatke koji potiču iz obavijesnih razgovora s građanima u smislu čl. 177. st. 3. i 4. ZKP-a, već predstavljaju analizu izlista telekomunikacijskih poziva koje je ovlašteni djelatnik policije sastavio temeljem neposrednog uvida u registre i zbirku podataka GSM operatera za HT-Net i VIP-Net mrežu. Takav postupak djelatnika policije, u okviru obavljanja kriminalističke obrade, u svemu je zakonit jer se temelji na ovlaštenju za provođenje izvidnih mjera u smislu čl. 177. st. 2. ZKP-a, slijedom čega sastavljene bilješke o rezultatima tih izvida ne treba izdvajati iz spisa u smislu čl. 78. ZKP-a.

Kako se, dakle, ovdje ne radi o nezakonitom postupanju djelatnika policije, niti o dokazu kojeg je sud, temeljem čl. 78. u vezi čl. 9. st. 2. ZKP-a, trebao izdvojiti iz spisa, to se pobijana presuda ne temelji na nezakonitom dokazu, niti je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. ZKP-a, kako tvrdi osuđenik u svom zahtjevu.

Drugo je pitanje što su sudovi, odbijanjem prijedloga obrane da se izvrši neposredni uvid u telefonske izliste GSM operatera, neopravdano propustili pribaviti pravi izvor saznanja o činjenicama, što su bili dužni učiniti. Naime, formalni dokaz o činjenici uspostavljene telekomunikacijske veze između određenih osoba prvenstveno je uvid u samu evidenciju, odnosno izlist telefonskih poziva GSM operatera ili, podredno, saslušanje djelatnika policije koji je o izvršenom uvidu u tu dokumentaciju sastavio službenu zabilješku. U kontekstu tako pribavljenih formalnih dokaza, sporna službena zabilješka sačinjena u smislu čl. 177. st. 2. ZKP-a, eventualno ima snagu kontrolnog dokaza. Stoga ovakav propust suda prilikom utvrđivanja relevantnih činjenica može predstavljati bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP-a ili je, pak, činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim, međutim, zbog takovih se povreda ovaj izvanredni pravni lijek, u smislu čl. 427. ZKP-a, ne može podnijeti.

III Kr 61/05-3

Kako time navodi zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani trebalo je, na temelju čl. 429. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.