III Kr-99/1997-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-99/1997-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i tajnice u vijeću Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 223. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 22. studenog 1996. godine, br. K-531/96., i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 19. prosinca 1996. godine, br. Kž-192/96., u sjednici održanoj dana 2. kolovoza 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J.B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu od 22. studenog 1996. godine, br. K-531/96. i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 19. prosinca 1996. godine, br. Kž-192/96. osuđene su J.B. i N.M. zbog kaznenog djela pronevjere iz čl. 223. st. 1. KZRH u svezi čl. 20. OKZRH na kazne zatvora u trajanju od po dva mjeseca svaka.

Protiv te presude osuđenik J.B. je po braniteljima iz Odvjetničkog društva R. i dr., podnijela zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede krivičnog zakona na njezinu štetu iz čl. 355. st. 1. ZKP/93. i zbog povrede odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku na temelju čl. 414. st. 3. ZKP/93 i predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev, s prijedlogom da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Podnoseći zahtjev zbog povrede krivičnog zakona na štetu osuđenice iz čl. 355. st. 1. ZKP/93. osuđenica ističe da zbog nepostojanja radnje, te namjere na pribavljanje protupravne imovinske koristi nisu ostvarena sva bitna obilježja krivičnog djela iz čl. 223. st. 1. KZRH, čime svoj zahtjev svodi na pobijanje pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega se ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnijeti.

Nadalje, smatra da ukoliko se i prihvati da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, da je trebalo primijeniti zakonsku odredbu iz čl. 6. st. 2. OKZRH, jer da se radi o krivičnom djelu neznatne društvene opasnosti.

Za razliku od podnositelja zahtjeva sudovi su bili u pravu kada nisu prihvatili da se u konkretnom slučaju radi o neznatnoj društvenoj opasnosti djela budući se ne može govoriti o malom značaju djela i neznatnosti ili odsutnosti štetnih posljedica, jer se takva ocjena donosi na temelju ocjene konkretnog djela u cjelini, a uzimajući u obzir način počinjenja djela, položaj počinitelja i subjektivne sastojke.

Upravo te okolnosti, te vrijeme kada je djelo počinjeno, pri čemu treba cijeniti i vrijednost pronevjerenog iznosa upravo u vrijeme počinjenja djela, te posebno okolnosti iskorištavanja ratne situacije, cijenio je sud, neprihvaćajući da zbog svog značenja i neznatnosti štetnih posljedica postupanje optuženica ne predstavlja kazneno djelo, što je sve i obrazložio u pravomoćnoj presudi.

U odnosu na isticanje povreda odredaba krivičnog postupka u žalbenom postupku podnositelj zahtjeva ističe da sudu drugog stupnja nije odgovorio na žalbene navode o zauzetom stajalištu u presudi suda prvog stupnja o postojanju suizvršiteljstva I i II-osuđenice, te o postojanju direktnog umišljaja na pribavljanje protupravne imovinske koristi, time da se sada u zahtjevu ponovo daju razlozi i žalbe za preocjenu provedenih dokaza.

Sve navedeno je sud drugog stupnja već razmatrao povodom podnesene žalbe i prihvatio zaključke suda prvog stupnja. Prihvaćajući da je obrazloženje presuda drugog stupnja sumarno, te nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude, jer je ono sasvim dostatno za zaključak da su u postupanju oštećenica ostvarena sva bitna obilježja inkriminiranog djela.

Slijedom svega naprijed iznijetog, na temelju čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP/97. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. kolovoza 2000.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.