Gž-1505/2016-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1505/2016

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Ivanu Vučemilu, u pravnoj stvari tužitelja ZAVODA, Područni ured R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P., dipl.iur., protiv tužene M. B.-L. iz R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2055/2014, od 4. prosinca 2015. godine, dana 14. rujna 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2055/2014, od 4. prosinca 2015. godine.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate glavnice od 146,93 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. ožujka 2004. godine pa do isplate, te naknade troška ovršnog postupka u iznosu od 127,60 kuna, kao i radi isplate iznosa od 150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2004. godine pa do isplate, iznosa od 150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2004. godine pa do isplate, te iznosa od 150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2005. godine pa do isplate, sve po kamatnim stopama navedenim u izreci presude. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 550,00 kuna, u roku od 8 dana.

Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se njegova žalba uvaži i pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora u ovoj parnici je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 146,91 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 24. ožujka 2004. godine pa do isplate, zatim iznosa od 150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. rujna 2004. godine pa do isplate, te iznosa od 150,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2005. godine, sve sa naslova neplaćenih dospjelih premija dopunskog zdravstvenog osiguranja prema ugovorima o dopunskom zdravstvenom osiguranju – policama broj … i …, koje su vrijedile u razdoblju od 24. ožujka 2003. godine do 23. lipnja 2004. godine, te u razdoblju od 24. lipnja 2004. godine do 23. lipnja 2005. godine, a koje su zaključene između tužitelja kao osiguravatelja i sada pok. majke tužene B. J.

Tijekom postupku je utvrđeno, što među strankama nije ni prijeporno, da je majka tužene pok. J. B. preminula dana 4. kolovoza 2008. godine, a da je tužena proglašena njezinom jedinom zakonskom nasljednicom na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj O-1380/08, UPP/OS RIJEKA-22/08-8 od 3. studenog 2008. godine (list 3 do 4 spisa).

I u fazi ovog žalbenog postupka među strankama je prijeporno pitanje zastare zahtjeva tužitelja za ostvarenje predmetne novčane tražbine, kao i trenutak od kada se računa početak zastarnog roka.

Naime, tuženik se u postupku pozivao na primjenu odredbe čl. 380. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, s naknadnim izmjenama i dopunama – u nastavku: ZOO/91), prema kojoj potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine, s tim da se početak roka zastare računa prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO/91, odnosno od prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Tužitelj pak smatra da tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje citirana odredba čl. 380. st. 3. ZOO/91, već odredba čl. 371. ZOO/91, prema kojoj je za predmetnu tražbinu propisan opći zastarni rok. U odnosu na početak računanja zastare tužitelj smatra da je to trenutak kada je zaprimio rješenje o nasljeđivanju iza pok. B. J., tj. dana 4. studenog 2009. godine, budući da je tek od tada imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze od njezine zakonske nasljednice, ovdje tužene. Budući je tužbu podnio dana 18. kolovoza 2014. godine, smatra da predmetna tražbina nije zastarjela.

Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da se u konkretnom slučaju pitanje zastare zahtjeva tužitelja za ostvarenje predmetne novčane tražbine utvrđuje primjenom odredbe čl. 380. st. 3. ZOO/91, a ne primjenom odredbe čl. 371. ZOO/91, budući se opći zastarni rok primjenjuje u situaciji kada Zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a što ovdje nije slučaj.

Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se početak tijeka zastare računa sukladno odredbi čl. 361. st. 1. ZOO/91, te da smrt i dostava rješenja o nasljeđivanju nisu relevantni za početak i tijek zastarnog roka, budući da se u zastaru sukladno čl. 363. ZOO/91 računa i vrijeme dužnikovih prethodnika, što bi značilo da smrt dužnika ne dovodi do prekida zastare, već nasljednici ostavitelja stupaju na njegovo mjesto i odgovaraju za njegove dugove trećima.

Prema tome, kako je s obzirom na dospijeće utuženih tražbina trogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 380. st. 3. ZOO/91 istekao u odnosu na najkasniju tražbinu u ožujku 2008. godine, dakle prije gotovo šest godina od podnošenja predmetne tužbe, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

Zbog istih razloga, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, u nastavku teksta: ZPP), na način kako je odlučeno u izreci ove presude.

U Rijeci, 14. rujna 2016. godine

SUDAC

Ivan Vučemil, v.r.

OPĆINSKOM SUDU U RIJECI

Vraćamo vam spis s šest (6) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.