I Kž-1214/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1214/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra, kao predsjednika vijeća, te dr.Pavišić Berislava i mr. Frančula Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.I., zbog krivičnog djela iz čl. 119. st. 1. preuzetog KZJ, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 18.studenog 1992. godine, br. Kv 71/92 i K 139/92, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 1992. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba vojnog tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojni sud u Rijeci, temeljem članka 1. stav 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivično djelo počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 68/92), obustavio je krivični postupak protiv opt. Š.I. zbog krivičnog djela iz članka 119. stavak 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ).

Protiv tog rješenja žali se vojni tužitelj i predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Izjašnjavajući se o žalbi javni tužitelj Hrvatske predložio je da se ona uvaži.

Žalba nije osnovana.

Krivično djelo službe u neprijateljskoj vojsci iz članka 119. stavak 1. KZJ, suprotno navodima žalbe, po stajalištu ovog Vrhovnog suda, a zauzetom i u više dosadašnjih slučajeva, jeste djelo učinjeno u vrijeme oružanih sukoba, ratu protiv Republike Hrvatske odnosno u svezi s tim sukobima, što uostalom proizlazi iz činjeničnog opisa optužnice vojnog tužitelja u R. od 4. rujna 1992. br.Kt 112/92.

I Kž 1214/92.

Upravo zato je prvostepeni sud zakonito postupio kada je odlučio obustaviti krivični postupak protiv opt. Š.I. zbog kriv.djela za koje se tereti. Nije zato osnovana žalba vojnog tužitelja koji smatra da se Zakon o oprostu ne može primijeniti na konkretan slučaj, jer se krivično djelo iz čl. 119. KZJ ne bi moglo svrstati u krug krivičnih djela za koje je zakonodavac mislio da treba primijeniti članak 1. citiranog Zakona.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 397. st. 3. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju članka 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91), riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. prosinca 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

dr. Novoselec Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)