Rev-2623/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Duga Resa koju zastupa ZJPO Karlovac, protiv tuženih A.S. -Z. i Lj.S. iz D.R., … , zastupanih po staratelju za poseban slučaj D.R. iz K., … , radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 27. travnja 1993.g. br. Gž 376/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 25. veljače 1993.g. br. P 1642/92-7, u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 1993.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2623/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji ukazuju tuženi navodeći da je bitna povreda parničnog postupka počinjena time što sud prvog stupnja nije izvršio prekid postupka prema odredbama čl. 213. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2623/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Duga Resa koju zastupa ZJPO Karlovac, protiv tuženih A.S. -Z. i Lj.S. iz D.R., … , zastupanih po staratelju za poseban slučaj D.R. iz K., … , radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženih izjavljenu protiv presude Okružnog suda u Karlovcu od 27. travnja 1993.g. br. Gž 376/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 25. veljače 1993.g. br. P 1642/92-7, u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 1993.g.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženih kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pravomoćnom presudom Okružnog suda u Karlovcu od 27. travnja 1993.g. br. Gž 376/93-2 odbijena je žalba tuženih kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 25. veljače 1993.g. br. P 1642/92-7 kojom je usvojen tužbeni zahtjev koji glasi:
"Usvaja se otkaz stanarskog prava tuženima S. .Z.A. i S.L. slijedom čega su tuženi dužni iseliti iz stana u D.R., …. , te taj stan predati u posjed tužitelju Općini Duga Resa, slobodan od osoba i stvari, kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36.500 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv citirane presude drugog stupnja pravodobno su izjavili reviziju tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložili da se preinači presude nižeg stupnja ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.
Na reviziju tuženih izjasnio se Državni odvjetnik Republike Hrvatske sa mišljenjem da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je predložio da se revizija odbije kao neosnovana.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
Revizija tuženih nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji ukazuju tuženi navodeći da je bitna povreda parničnog postupka počinjena time što sud prvog stupnja nije izvršio prekid postupka prema odredbama čl. 213. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi smatraju da je bilo uvjeta za prekid postupka jer da se tuženi nalaze na području koje je zbog izvanredni ratnih okolnosti odsječeno od K..
Pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da u ovom slučaju nisu postojali uvjeti iz čl. 213. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 53/91) jer je u toku ovog parničnog postupka utvrđeno da su tuženici nepoznata boravišta.
Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženi napustili sporni stan i da ga ne koriste više od šest mjeseci.
Sud prvog stupnja je utvrdio da tuženi ne koriste sporni stan za stanovanje neprekidno duže od šest mjeseci, a nije utvrđeno da bi to nekorištenje bilo iz opravdanih razloga pa je primjenom odredbe čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima usvojio tužbeni zahtjev.
Ovako utvrđeno činjenično stanje i pravnu ocjenu spora u cijelosti je prihvatio i sud drugog stupnja pa je iz tog razloga potvrdio presudu suda prvog stupnja.
Tuženi neosnovano u reviziji tvrde da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Sudovi nižeg stupnja su pravilnom primjenom materijalnog prava iz Zakona o stambenim odnosima zaključili da su ispunjeni uvjeti za otkaz stanarskog prava iz čl. 99. st. 1. Zakona o stambenim odnosima.
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuju tuženi, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.
U Zagrebu, 26. listopada 1993.g.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.