III Kr-247/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-247/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Erike Kocijančić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. A. T., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ-a, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2000. godine broj KO-2524/99 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2001. godine broj Kž-226/01, u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Odbija se zahtjev os. A.T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. listopada 2000. godine broj KO-2524/99 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2001. godine broj Kž-226/01, osuđen je os. A.T., zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

Protiv te pravomoćne presude podnio je osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede kaznenog zakona, navodeći da djelo za koje se on progoni nije kazneno djelo, zatim da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, te zbog zastare i odluke o kazni.

Temeljem čl. 428. st. 4. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je vraćajući spis predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Zahtjev nije osnovan.

Povrede kaznenog zakona podnositelj zahtjeva posebno ne obrazlaže, a niti te povrede ovaj Vrhovni sud u ovom predmetu nalazi.

Iz sadržaja osuđenikovog zahtjeva proizlazi da on u stvari pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. ZKP-a), što ne može biti predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka. No, ipak se napominje da je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da je optuženik svojim postupanjem ostvario kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ-a, te da se ne može prihvatiti njegova obrana kako je novac od oštećenika A. i Z.R. i njihove kćerke M.F. za vrijeme održavanja njihove ljubavne veze potrošen na zajedničke provode, a koje utvrđenje je bilo predmetom ocjene i drugostupanjskog suda koji je našao da je prvostupanjski sud u provedenom postupku sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, te pravilnom ocjenom rezultata raspravnog materijala osnovano zaključio da je osuđenik počinio kazneno djelo za koje je oglašen krivim.

U smislu čl. 427. ZKP-a predmet ovog izvanrednog pravnog lijeka ne može biti ni preispitivanje pravomoćno izrečene kazne.

U konkretnom slučaju ne radi se ni o povredi kaznenog zakona zbog zastare, na što osuđenik u zahtjevu također ukazuje, jer se radi o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci - pet godina, a djelo je počinjeno u vremenu od 15. ožujka - 15. kolovoza 1996. godine.

Obzirom na izloženo, ovaj Vrhovni sud je utvrdio, da ne postoje povrede kaznenog zakona na koje se poziva osuđenik u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je na temelju čl. 429. u svezi čl. 421. ZKP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2003. godine

Zapisničar:Jasmina

Predsjednik vijeća:

Dolmagić, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.