Gž-1916/2012-2 · Županijski sud u Bjelovaru

Gž-1916/2012-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, te sutkinje Davorke Hudoletnjak kao suca izvjestitelja i suca Gorana Milakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja V. R. iz V., te II. tužitelja N. B. iz B., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. V. i N. R., odvjetnicima iz V., protiv tuženika P. & C. d.o.o. sa sjedištem u V., zastupanog po punomoćniku K. L., odvjetniku iz V., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-24/12-12 od 29. svibnja 2012. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2012. godine,

p r e s u d i o j e i r i j e š i o:

Žalba tužitelja djelomično se uvažava a djelomično odbija kao neosnovana pa se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-24/12-12 od 29. svibnja 2012. godine preinačuje tako da se prihvaćaju tužbeni zahtjevi koji glase:

"Utvrđuje se da je odluka tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. studenog 2011. godine kojom je tuženik tužitelju V. R. iz V., ... otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2011. godine, kao i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 27. prosinca 2011. godine, nisu dopuštene, odnosno ništave su, tako da radni odnos tužitelju nije prestao. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2011. godine između tužitelja V. R. iz V., ... i tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., s danom zaključenja rasprave u ovom predmetu - 15. svibnja 2012. godine, te se tuženiku nalaže da tužitelju do toga dana prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V. da tužitelju V. R. iz V., ..., isplati na ime naknade štete iznos od 14.440,15 kn (četrnaesttisućačetiristočetrdesetkunaipetnaestlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje tekućom od 29. svibnja 2012. godine do isplate, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.003,12 kn u roku od 8 dana.

Utvrđuje se da je odluka tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 17. studenog 2011. godine kojom je tuženik tužitelju N. B. iz ..., otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01. siječnja 2011. godine, kao i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 27. prosinca 2011. godine, nisu dopuštene, odnosno ništave su, tako da radni odnos tužitelju nije prestao. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. siječnja 2011. godine između tužitelja N. B. iz ... i tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., s danom zaključenja rasprave u ovom predmetu - 15. svibnja 2012. godine, te se tuženiku nalaže da tužitelju do toga dana prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V. da tužitelju N. B. iz ..., isplati na ime naknade štete iznos od 18.863,90 kn (osamnaesttisućaosamstošezdesettrikuneidevedesetlipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje tekućom od 29. svibnja 2012. godine do isplate, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.536,25 kn u roku od 8 dana.

Prvostupanjska presuda potvrđuje se u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu štete tužitelja V. R. za iznos od 4.761,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućem od presuđenja do isplate.

Potvrđuje se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja N. B. za naknadu štete u iznosu od 7.890,95 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

Ukida se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu alternativnih tužbenih zahtjeva I. tužitelja V. R. i II. tužitelja N. B. (točke II. i IV. izreke).

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

"I/Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev I/tužitelja V. R. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluka tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. studenog 2o11.godine, kojom je tuženik tužitelju V. R. iz V., ... otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. siječnja 2o11.godine, kao i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 27. prosinca 2o11.godine, nisu dopuštene, odnosno da su ništave, tako da radni odnos tužitelju nije prestao.

2. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2o11.godine između tužitelja V. R. iz V., ... i tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., s danom zaključenja rasprave u predmetu Općinskog suda u Virovitici broj; P-24/12, te se tuženiku nalaže da tužitelju do toga dana prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana."

3. Nalaže se tuženiku P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., da tužitelju V. R. iz V., ..., isplati na ime naknade štete iznos od 19.2o1,35 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od l2% godišnje, tekućom počam od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve to u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.

II/Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev I/tužitelja V. R. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je točka 2. i 3. Odluke tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. studenog 2011.godine, nije dopuštena, odnosno da je ništava.

2. Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 2. prosinca 2o11.godine, već je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do 5. siječnja 2o12.godine, pa mu je tuženik dužan priznati sva prava iz radnog odnosa, za razdoblje počam od 3. prosinca 2o11.godine pa do 5. siječnja 2012.godine.

3. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo na isplatu plaće do 5. siječnja 2o12.godine.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."

III/Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev II/tužitelja N. B., koji glasi:

"1. Utvrđuje se da odluka tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. studenog 2011.godine, kojom je tuženik tužitelju N. B. iz ..., otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. siječnja 2o11.godine, kao i odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava radnika od 27. prosinca 2o11.godine, nisu dopuštene, odnosno da su ništave, tako da radni odnos tužitelju nije prestao. 2. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 2o11.godine između tužitelja N. B. iz ... i tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., s danom zaključenja rasprave u predmetu Općinskog suda u Virovitici broj; P-27/12, te se tuženiku nalaže da tužitelju do toga dana prizna sva prava iz radnog odnosa, u roku od 8 dana."

3. Nalaže se tuženiku P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., da tužitelju N. B. iz ..., isplati na ime naknade štete iznos od 26.754,85 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od l2% godišnje, tekućom počam od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, sve to u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana.

IV/Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev II/tužitelja N. B. koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je točka 2. i 3. Odluke tuženika P. &. C. d.o.o. sa sjedištem u V., ..., o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 17. studenog 2o11.godine, nije dopuštena, odnosno da je ništava.

2. Utvrđuje se da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 2. prosinca 2o11.godine, već je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika do 5. siječnja 2012.godine, pa mu je tuženik dužan priznati sva prava iz radnog odnosa, za razdoblje počam od 3. prosinca 2o11.godine pa do 5. siječnja 2012.godine.

3. Utvrđuje se da tužitelj ima pravo na isplatu plaće do 5. siječnja 2012.godine.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u roku od 8 dana."

V/Tužitelji su dužni tuženiku solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.5oo,oo kuna, a sve to u roku od 8 dana."

Protiv prvostupanjske presude žale se tužitelji i žalbu podnose iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst, dalje: ZPP) i predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda ili da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tuženik pobija navode žalbe i predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrdi.

Žalba je djelomično osnovana.

Tužitelji u žalbi iznose žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navode u čemu bi se ona sastojala pa je ovaj sud drugog stupnja ispitao pobijanu presudu primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a i nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjski sud je potpuno utvrdio sve odlučne a sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, međutim iz utvrđenih činjenica izveo je nepravilne zaključke o nepostojanju opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu.

Naime između stranaka nije sporno da su tužitelji radili kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključen 01. siječnja 2011. godine, time da su i jedan i drugi tužitelj kod tuženika i prije toga radili na određeno vrijeme od 01.10.2010. godine. Isto tako nije sporno da je tuženik tužiteljima otkazao ugovore o radu odlukom od 17. studenog 2011. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u obrazloženju odluke navedeno je da je razlog otkaza gospodarski razlozi, odnosno smanjeni opseg poslova.

Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik otkazivao ugovore o radu radnicima na način da kako se koje radilište zatvaralo tako su davani i otkazi, a pri tome nije vodio računa o tome koliko tko radnog staža trenutno ima, kako je to naveo u svom iskazu predstavnik tuženika A. B..

Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke citirao odredbe čl. 107. i 117. Zakona o radu („Narodne novine“, br: 149/09, dalje: ZR) prema kojima poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, a pri donošenju te odluke mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Primjenom citiranih zakonskih odredaba prvostupanjski sud utvrđuje da vođenje računa o socijalnim i ekonomskim prilikama radnika kojima se zbog nedostatka poslovanja mora uručiti otkaz ne može ići na štetu proizvodnje, te prihvaća iskaz A. B. o tome da je svako radilište zasebna cjelina te da bi često mijenjanje radnika na pojedinom radilištu dovelo u pitanje poštivanje rokova prema naručitelju. Stoga smatra da sudsko utvrđivanje razloga vezano uz primjenu kriterija propisanih čl. 107. ZR-a ne smije dovesti do ograničenja slobode poduzetništva koje bi pretvorilo suce u osobe koje odlučuju o poslovnoj politici poduzeća u svezi s radnicima.

Ovakvi zaključci prvostupanjskog suda nisu pravilni jer bez obzira što je tuženik poslove obavljao na više radilišta na kojima su bili raspoređeni radnici, zatvaranje pojedinog radilišta nije i ne može biti razlog za otkazivanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, jer unatoč činjenice što je kod tuženika došlo do smanjenja opsega posla te eventualno nemogućnosti zapošljavanja svih radnika nakon zatvaranja pojedinog radilišta, tuženik je morao voditi računa o kriterijima propisanim čl. 107. st. 3. ZR-a, a o citiranoj zakonski odredbi ne bi bio dužan voditi računa samo u slučaju ukidanja radnog mjesta na kojem su tužitelji radili, a što tuženik nije niti tvrdio tijekom postupka, već je naprotiv u odgovoru na tužbu naveo da je o zakonom propisanim kriterijima vodio računa, a suprotno tome je u svom iskazu naveo predstavnik tuženika A. B..

Pogrešno prvostupanjski sud smatra da bi sudsko utvrđivanje razloga ništetnosti otkaza ograničavalo slobodu poduzetništva, jer je poslodavac ovlašten u slučaju smanjenja opsega posla određenim kriterijima dati prednost, kao što su stručna osposobljenost, odnos prema radu i slično, ali mora voditi računa o zakonom propisanim kriterijima koji su ustanovljeni upravo sa svrhom zaštite radnika i njihovih uzdržavanih članova obitelji.

Kako je tuženik odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljima zbog gospodarskih razloga donio a da nije vodio računa o zakonom propisanim kriterijima iz čl. 107. st. 3. ZR-a, takav otkaz je nedopušten, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo prihvatiti zahtjeve tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu.

Obzirom da su utvrđeni nedopušteni otkazi ugovora o radu, tužiteljima V. R. i N. B. pripada pravo zahtijevati sudski raskid ugovora o radu sukladno čl. 117. st. 1. ZR-a bez navođenja razloga za to, pa je stoga osnovan i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, a kako se radi o konstitutivnoj odluci suda to je, a sukladno zahtjevu tužitelja kao dan raskida ugovora o radu utvrđen dan zaključenja glavne rasprave - 15. svibnja 2012. godine.

Primjenom iste zakonske odredbe tužiteljima pripada pravo na naknadu neimovinske štete, te obzirom na trajanje radnog odnosa, starost tužitelja i obveze uzdržavanja koje ih terete, ovaj sud ocjenjuje da tužiteljima pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini pet prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih svakom od njih u prethodna tri mjeseca.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju V. R. za 12. mjesec 2011. godine isplaćena neto plaća u iznosu od 3.251,81 kn, za 11. mjesec 2011. godine u iznosu od 3.784,30 kn, a za 10. mjesec 2011. godine u iznosu od 1.627,98 kn. Na temelju naprijed navedenog utvrđeno je da je tužitelju V. R. u prethodna 3 mjeseca isplaćena prosječna plaća u iznosu od 2.888,03 kn, pa mu, a obzirom na utvrđeno pravo od pet mjesečnih isplaćenih plaća pripada naknada neimovinske štete u iznosu od 14.440,15 kn, koji iznos mu je dužan isplatiti tuženik zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to tužitelj tražio od donošenja prvostupanjske presude primjenom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

Tužitelju N. B., prema utvrđenju prvostupanjskog suda isplaćena je plaća za 12. mjesec 2011. godine u iznosu od 4.124,00 kn, za 11. mjesec 2011. godine u iznosu od 4.234,84 kn, a za 10. mjesec 2011. godine u iznosu od 2.959,53 kn, na temelju čega je utvrđena prosječno isplaćena plaća u prethodna tri mjeseca u iznosu od 3.772,78 kn. Kako tužitelju N. B., prema ocjeni ovoga suda pripada pravo na naknadu neimovinske štete u visini pet prosječno isplaćenih mu plaća u prethodna tri mjeseca, to mu je dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu od 18.863,90 kn, koji iznos mu je tuženik dužan isplatiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je dosuđena sukladno zahtjevu tužitelja od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a.

Preostali dio zahtjeva za naknadu štete tužitelja V. R. u iznosu od 4.761,20 kn, a tužitelja N. B. u iznosu od 7.890,95 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom odbijeni su kao neosnovani.

Tužitelji su postavili i alternativni tužbeni zahtjev na način da su zatražili od suda da prihvati zahtjev za utvrđenje datuma prestanka radnog odnosa nakon isteka otkaznog roka ukoliko sud odbije njihove zahtjeve za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i sudski raskid ugovora o radu sa danom zaključenja glavne rasprave.

Obzirom da je raspravljanje o alternativnom tužbenom zahtjevu tužitelja postalo bespredmetno kada je prihvaćen prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud je odbio oba zahtjeva svakog tužitelja, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu u kojem je odlučeno o alternativno postavljenim tužbenim zahtjevima.

O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a.

I. tužitelju V. R. priznati su troškovi zastupanja u iznosu od 3.350,00 kn, što sa obračunatim PDV-om iznosi 4.337,50 kn, te razmjerno uspjehu I. tužitelja u postupku, a koji iznosi oko 75%, I. tužitelju V. R. priznati su troškovi zastupanja u iznosu od 3.253,12 kn, dok o troškovima žalbe ovaj sud nije odlučivao, jer taj trošak tužitelj nije zahtijevao. Tužitelju N. B. priznati su troškovi zastupanja također u iznosu od 4.337,50 kn, a on je u parnici uspio sa oko 70% pa razmjerno uspjehu u parnici priznati su mu troškovi zastupanja u iznosu od 3.036,25 kn, dok o troškovima žalbe nije odlučivano jer taj trošak tužitelj nije zahtijevao.

Tuženiku su priznati troškovi zastupanja u ukupnom iznosu od 4.000,00 kn što sa obračunatim PDV-om iznosi 5.000,00 kn, dok o troškovima odgovora na žalbu ovaj sud nije odlučivao jer taj trošak tuženik nije zahtijevao, te razmjerno uspjehu u odnosu na tužitelja V. R. pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kn, a u odnosu na tužitelju N. B. u iznosu od 1.500,00 kn. Nakon prebijanja troškova postupka primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju V. R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.003,12 kn, a tužitelju N. B. u iznosu od 1.536,25 kn.

Zbog svih naprijed navedenih razloga žalba tužitelja djelomično je uvažena te je primjenom čl. 373.a ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u dijelu zahtjeva za nedopuštenost otkaza i zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu, tako da su ti zahtjevi tužitelja prihvaćeni, djelomično je preinačena u zahtjevu za naknadu neimovinske štete tako da je tužitelju V. R. dosuđena naknada štete u iznosu od 14.440,15 kn, a tužitelju N. B. u iznosu od 18.863,90 kn, dok je prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu neimovinske štete tužitelja V. R. u iznosu od 4.761,20 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a tužitelja N. B. u iznosu od 7.890,95 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a ukinuta u odbijajućem dijelu alternativno postavljenih tužbenih zahtjeva.

U Bjelovaru, dana 11. listopada 2012. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Antun Dominko, v.r.