Legislator Case Law & Legislation
Rev-187/2007-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as fact-finding on cause of disability was legally sound.

Case Number Rev-187/2007-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a final judgment ordering the insurer to pay disability benefits. The lower courts determined the appellant's high disability percentage resulted from pre-existing degenerative conditions rather than the traumatic accident in question. The court upheld this conclusion based on authoritative medical expert opinions that definitively ruled out trauma as the cause of the disability.

Legislator headnote

AI generated

čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: A revision is inadmissible when it challenges a final judgment based on a factual finding regarding the cause of injury that is supported by conclusive expert evidence, as such findings cannot be overturned on appeal.

Keywords

AI generated
revision appeal disability insurance medical expert opinion cause of injury pre-existing condition final judgment inadmissible appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
Pobijana presuda, sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) ispitao je u granicama odredbe čl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: ZPP), te je utvrđeno da u postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.
čl. 919. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Budući da se prema izloženom nije dogodio osigurani slučaj (čl. 919. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i dr.), jer invalidnost nastala kod tužitelja nije posljedica nezgode (traume), to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.
čl. 393. ZPP
Zbog izloženog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 187/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Petra Milasa, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Aleksandra Peruzovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz P., zastupan po punomoćnici I. Z., odvjetnici iz L., protiv tuženika G. o. d.d. P., zastupan po punomoćnicima V. J. i D. I. iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. J. i D. I., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž 309/04 od 2. svibnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu br. P 263/00 od 26. svibnja 2003., u sjednici održanoj 14. ožujka 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelju, iz osnova naknade štete isplati iznos od 166.500,00 kn sa zateznom kamatom od 9. listopada 1997. do isplate.

Istom presudom tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 47.745,90 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog pogrešnu primjenu materijalnog prava s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude prihvaćen kao osnovan.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika, kao osiguratelja da mu u skladu sa policom osiguranja isplati određenu novčanu svotu zbog nastupa invaliditeta kod tužitelja do kojeg je, prema tvrdnji tužitelja, došlo kada se tužitelj u autoradionici poskliznuo i pritom glavom udario u kamion.

Pobijana presuda, sukladno odredbi čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 117/03) ispitao je u granicama odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – dalje: ZPP), te je utvrđeno da u postupku nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju sud pazi po službenoj dužnosti.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj dana 16. veljače 1996., prilikom sudjelovanja u radu popravka svog kamiona, pao i udario glavom u kamion; da je tužitelj u to vrijeme imao zaključenu policu kolektivnog osiguranja za slučaj nezgode, koja pokriva rizik smrti uslijed nezgode, invalidnost, njenu naknadu, troškove liječenja i smrt uslijed bolesti, da je kod tužitelja prema medicinskoj dokumentaciji utvrđen visok postotak invalidnosti (prekid krvotoka kroz desnu vratnu kralježničku arteriju i slabi krvotok unutar lubanje radi zastoja ili prekida trombozom u desnoj vratnoj kralješkoj arteriji).

Prijeporno je, je li navedenog dana u autoradionici tužitelj pao zbog od ranije narušenog zdravlja, tj. bolesti (u kojem slučaju polica ne pokriva rizik) ili je invalidnost kod tužitelja nastupila kao posljedica pada – udara glave u kamion, dakle zbog traumatskog događaja (u kojem slučaju postoji odgovornost tužitelja po općim uvjetima za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja).

U postupku je na spomenute okolnosti pregledana medicinska dokumentacija, te saslušano više vještaka medicinske struke, a nižestupanjski sudovi su na temelju nalaza i ocjene vještaka zaključili da invalidnost kod tužitelja nije nastupila zbog pada tužitelja, već je invalidnost nastupila zbog stanja organizma tužitelja u kritično vrijeme i degenerativnih promjena.

Takav zaključak nižestupanjskih sudova, suprotno onome što se ističe u reviziji, prihvaća revizijski sud, s obzirom da je navedeni zaključak utemeljen na nalazu i mišljenju Medicinskog fakulteta Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Sveučilišta u Zagrebu, koji nalaz su sačinila trojica liječnika, kao i na dopuni tog nalaza i mišljenja (list 136) u kojem se navodi da u konkretnom slučaju „nema nikakve dileme da se radilo o aterosklerotskoj a ne o traumatskoj aterosklerotskoj okluziji vetebralne arterije“. U navedenom nalazu i mišljenju vještaci Medicinskog fakulteta u Zagrebu dali su potpune i uvjerljive razloge, koje ne ostavljaju dileme, za razliku od nekih nalaza vještaka na koje se poziva revident, koji nisu kategorični u tome da je invalidnost kod tužitelja posljedica trauma.

Nalaz vještaka Medicinskog fakulteta ima potvrdu i u nalazima vještaka: dr. I. P., dr. B. V. i dr. L. R. P..

Suprotno onome što se ističe u reviziji nižestupanjski sudovi su ocijenili sve provedene dokaze, pa i nalaze sudskih vještaka dr. L. S., V. B. i dr. B. P., na koje se u reviziji napose upire.

Kada se u reviziji, kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, prigovara pravilnosti zaključka nižestupanjskih sudova o uzroku invaliditeta tužitelja, time se, u biti, prigovara pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a revizijom se ne može, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pobijati pravomoćna presuda.

Budući da se prema izloženom nije dogodio osigurani slučaj (čl. 919. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91 i dr.), jer invalidnost nastala kod tužitelja nije posljedica nezgode (traume), to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Zbog izloženog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. ožujka 2007.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.