Rev-327/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. M. iz T., zastupanog po punomoćnici Lj. K.-S., odvjetnici iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 31. listopada 1996. godine posl. br. Gž-1558/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. ožujka 1996. godine posl. br. P-768/93-7, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-327/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj revizijski je sud utvrdio da istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 327/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. M. iz T., zastupanog po punomoćnici Lj. K.-S., odvjetnici iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 31. listopada 1996. godine posl. br. Gž-1558/96-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 5. ožujka 1996. godine posl. br. P-768/93-7, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u točci I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu nadoknadi štetu za posječena stabla u iznosu od 3.370,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenoga 1993. do isplate i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška. U točci II. izreke tužitelju je naloženo isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 792,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prije navedena presuda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se one preinače i tužitelju nadoknadi parnični trošak.
U odgovoru na reviziju tuženik se usprotivio reviziji smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se revizija odbije.
Nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj revizijski je sud utvrdio da istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni.
Tako nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju se sadržajem revizije tužitelj poziva. Ovo stoga što presude sadrže jasne razloge o odlučnim činjenicama pa se one u svemu mogu ispitati.
I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kda je sud našao tužbeni zahtjev neosnovanim.
Naime, u ovome je postupka tužitelj zatražio nadoknadu štete od tuženika tvrdeći da mu je tuženik posjekao i prisvojio jedanaest stabala jasena i jedno stablo agacije.
U postupku je utvrđeno da tužitelj nije vlasnik zemljišta k.č. br. 91/2 k.o. T. na kojem su posječena stabla, već da je vlasnik tog zemljišta, pa dakle i posječenih stabala, tuženik. Dapače, utvrđeno je da je tužitelj zemljište koje međi s nekretninom tuženika prodao još u ožujku 1993. godine M.F., kada je ovaj stupio u posjed nekretnina, a koji je potom uredio među sa tuženikom, u postupku toga suda pod posl. br. R1-385/90 iz kojega je vidljivo da su stabla posječena izvan međe, a na zemljištu vlasništvo tuženika.
Osporavati tako utvrđene činjenice u reviziji nije dopušteno, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom na zakonsku odredbu iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
Kraj takvih utvrđenja pravilnom primjenom i to odredbe iz čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91 i 3/94 - dalje: ZOO) tužitelj je i pravilno odbijen s tužbenim zahtjevom.
Valjalo je zato u svemu njegovu reviziju kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.