Rev-951/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 951/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mld. Z. T. iz D., koga zastupaju skrbnica D. B. i punomoćnica M. R.-K., odvjetnica u D., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala D., koga zastupa punomoćnik M. G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1680/06 od 9. travnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-1439/01 od 12. travnja 2006., u sjednici održanoj 17. prosinca 2009.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-1680/06 od 9. travnja 2009. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P- 1439/01 od 12. travnja 2006. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 135.000,00 kn sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju je tužitelj trpio u vezi prometne nezgode od 28. veljače 2000. u D. kada je tužitelja udario osobni automobil marke VW Golf reg. oz. … kojim je upravljao osiguranik tuženika G. Š..

Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu ističući da je tužitelj isključivo doprinio nastanku štetnog događaja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je u prometnoj nezgodi od 28. veljače 2000. sudjelovao osiguranik tuženika kao vozač osobnog automobila upravljajući kolnikom ulice I. V. u D. iz smjera zapad u smjeru istok, dok je tužitelj kao dijete – pješak pretrčavao kolnik u smjeru zapad – istok te je došlo do sraza pješaka s desnim bočnim dijelom automobila nakon čega je tužitelj pao na nogostup sa zapadne strane kolnika te zadobio prijelom lijeve natkoljenice.

Zaključivši da je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno izvesti i prometno vještačenje, a s obzirom da je tužitelj odbio uplatiti predujam za provođenje prometnog vještačenja, predlažući da se to vještačenje obavi na teret proračunskih sredstava suda, što međutim prvostupanjski sud nije prihvatio, nižestupanjski sudovi smatraju da tužitelj nije dokazao činjenice na kojima se temelji odgovornost tuženika za naknadu štete u predmetnom slučaju, te odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan. Međutim zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u provedenom postupku nije u potpunosti utvrđeno.

Prema odredbi čl. 153. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP) – kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza, a prema odredbi st. 3. toga zakonskog članka – sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi, a u tom će slučaju sud s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova, - dok prema odredbi st. 5. toga zakonskog članka – iznimno od odredbe st. 3. toga članka, ako sud po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi s primjenom čl. 3. st. 3. toga Zakona, a stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.

U konkretnom slučaju nije se radilo o utvrđivanju činjenica u vezi s primjenom čl. 3. st. 3. ZPP, pa se troškovi za izvođenje prometnog vještačenja nisu mogli isplatiti iz sredstava suda.

U smislu odredbe čl. 221. a. ZPP – ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Prema odredbi čl. 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvarju odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Šteta nastala od motornog vozila u pokretu općenito se u sudskoj praksi smatra štetom nastalom od opasne stvari.

U smislu odredbe čl. 177. st. 1. ZOO – imalac opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, - a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka – imalac opasne stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

U ovom predmetu tuženik je istaknuo da je štetni događaj nastao isključivo ponašanjem tužitelja, te je na tuženiku ležao teret dokazivanja te činjenice, a ne na tužitelju.

Nižestupanjski sudovi u provedenom postupku propustili su utvrditi odlučne okolnosti u vezi nastanka predmetnog štetnog događaja, pa se za sada ne može prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova o neodgovornosti tuženika za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud utvrditi odlučne okolnosti u vezi nastanka predmetnog štetnog događaja, a u slučaju ocjene postojanja makar i djelomične odgovornosti tuženika, utvrdit će i visinu štete koju je tužitelj pretrpio u vezi s predmetnim štetnim događajem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, odlučio je da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 17. prosinca 2009.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.