Rev-x-1084/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1084/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. P. iz S., zastupane po punomoćnici I. V., odvjetnici u S., protiv I-tuženika K. V. R. iz S., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & M. d.o.o. iz Z., i II-tuženika N. V. R. iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji I-tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-505/10 od 1. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-743/07 od 26. studenog 2009., u sjednici održanoj 12. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija I-tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica i suposjednica za 1/4 idealnog dijela nekretnina označenih kao čest.zem. 569/1, 569/2 i 569/4 upisanih u zk.ul.br. 1671 k.o. N., slijedom čega je tužiteljica ovlaštena u zemljišnim knjigama zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime u navedenom omjeru.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I-tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda s tim da je samo u odnosu na rješenje kojim je određena privremena mjera djelomično prihvaćena žalba i rješenje prvostupanjskog suda preinačeno tako da je prijedlog za osiguranje privremenom mjerom odbijen.

Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi I-tuženica pozivajući se na odredbe članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08, u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, odnosno podredno ukidanje pobijanih presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava sve revizijske navode ističući da je pravno pitanje u reviziji pogrešno postavljeno, odnosno da je revizijski sud u odluci Rev-1069/2005 od 8. lipnja 2006. u odnosu na revizijski razlog već zauzeo pravno shvaćanje. Predlaže odbijanje revizije uz nadoknadu troškova za odgovor na reviziju.

II-tuženik je odgovorio na reviziju predlažući da se ista odbije.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavka 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. „izvanredna revizija“).

U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. stavak 3. ZPP).

Podnoseći izvanrednu reviziju I-tuženica postavlja materijalnopravno pitanje - da li je valjan, odnosno da li proizvodi pravne učinke ugovor o utvrđenju i raspodjeli bračne stečevine između bračnih drugova koji je zaključen u usmenoj formi?

Obrazlažući razloge o kojima ovisi dopuštenost revizije u smislu članka 382. stavak 3. ZPP revidentica ističe da o postavljenom materijalnopravnom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima, odnosno na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli imati različita shvaćanja.

Nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev utvrđujući da su sporne nekretnine u vrijeme razvoda braka tužiteljice i njezinog supruga sad pok. Ž. V. R. predstavljale njihovu zajedničku imovinu u smislu odredbi iz članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90). Također je utvrđeno da tužiteljica i njen bivši bračni drug nisu sklopili ni pisani kao ni usmeni ugovor o diobi bračne stečevine i da između njih nije vođen ni sudski postupak radi diobe te imovine, kao i da su bračni drugovi sudjelovali u stjecanju sporne imovine u jednakim omjerima.

Polazeći od odlučne činjenice da su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev zbog toga što su utvrdili da između bivših bračnih drugova nije izvršena dioba bračne stečevine, valja zaključiti da postavljeno pravno pitanje o valjanosti usmenog sporazuma o diobi bračne stečevine kao zajedničke imovine nije važno za odluku u konkretnom sporu.

Revizijske tvrdnje u kojima se izrijekom navodi da je iz činjenica i okolnosti utvrđenih u predmetnom postupku prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužiteljica i pok. Ž. V. R. nisu sklopili usmeni ugovor o diobi zajedničke imovine stečene za vrijeme braka predstavljaju osporavanje činjeničnog utvrđenja što u reviziji nije dopušteno (članak 385. ZPP).

Uostalom, iako to nije odlučno za ovaj postupak valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske o postavljenom materijalnopravnom pitanju već zauzeo pravno shvaćanje pa tako i u odlukama ovog suda Rev-2132/1995 i Rev-1069/2005 u kojima je izraženo pravno shvaćanje prema kojem je sporazum o diobi zajedničke imovine, iako nije sklopljen u pisanom obliku, valjan ako je izvršen.

Slijedom utvrđenog, postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, stoga je reviziju, na temelju odredbe iz članka 392. stavak 2. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

Tužiteljici nije dosuđen trošak za odgovor na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (članak 155. ZPP).

U Zagrebu, 12. lipnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Jasna Guštek, v.r.