II Kž-411/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 411/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. listopada 2019. broj Kv I-37/2019. (K-22/19), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 15. studenog 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem Županijski sud u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. K., zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11., produljio istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.).

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi M. K. po branitelju, odvjetniku T. K., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „istražni zatvor zamijeni mjerama opreza sukladno čl. 98. st. 2. t. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku“

Žalba optuženika nije osnovana.

II Kž 411/2019-4

Nije u pravu žalitelj kada osporavajući osnovnu pretpostavku primjene mjere istražnog zatvora ističe da „osnovana sumnja nije toliko čvrsta nakon što je raspravno vijeće izdvojilo zapisnike o prepoznavanju kao nezakonite dokaze“. Naime, imajući na umu da je u ovom kaznenom postupku optužnica, kojom se optuženik tereti za učin ranije navedenih pet kaznenih djela, potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru od 18. lipnja 2019. broj Kov-18/19., to u konkretnoj situaciji nije upitno postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. K. Na ovu činjenicu, za sada, ni na koji način nije od utjecaja okolnost što su rješenjem raspravnog vijeća od 1. listopada 2019. broj K-22/19. iz spisa predmeta, kao nezakoniti, izdvojeni određeni dokazi, konkretno zapisnici o prepoznavanju, osobito imajući u vidu da je predmetno rješenje nepravomoćno.

Nadalje, a u odnosu na posebnu pretpostavku za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pravilno prvostupanjski sud svoj zaključak o konkretnoj i realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela kod ovog optuženika nalazi u činjenici da je sada osnovano sumnjiv za učin više kaznenih djela protiv imovine (dva kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., dva kaznena djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. i jednog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11.), počinjenih u svega tri dana, od 7. do 9. ožujka 2019. Navedeno, i po ocjeni ovog suda upućuje na visok stupanj izražene kriminalne volje i izrazitu upornost u činjenju terećenih kaznenih djela imovinskog karaktera.

Jednako tako, optuženi M. K. je prethodno osuđen za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 91. točke 4. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.) na kaznu zatvora u trajanju od osam godina, dok je presudom koja je postala pravomoćna 27. srpnja 2017. osuđen zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavka 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. te člankom 34. KZ/11. i to uvjetnom osudom na način da mu je kazna zatvora u trajanju od jedne godine uvjetovana vremenom provjeravanja u trajanju od tri godine. Iz izloženog, a imajući na umu vrstu i vrijeme počinjenja djela koja mu se sada stavljaju na teret, proizlazi da se radi o specijalnom povratniku, koji se ponovno javlja osnovano sumnjivim za učin djela počinjenih u vrijeme provjeravanja iz ranije prema njemu primijenjene uvjetne osude. K tome, optuženik je prema vlastitoj izjavi lošeg imovnog stanja, nezaposlen i bez imovine u vlasništvu.

Povezujući izloženo s okolnošću koja proizlazi iz provedenog psihijatrijskog vještačenja da se radi o osobi poremećene strukture ličnosti s elementima emocionalne nezrelosti i disocijalnog poremećaja, ovisniku o opijatima (heroin i kokain) i politoksikomanu koji je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i kod kojeg, sukladno zaključku vještaka postoji opasnost da zbog ovisnosti ponovno počini kazneno djelo, zbog čega vještak preporuča sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, ocjena prvostupanjskog suda o postojanju konkretno predvidive opasnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, ponoviti kazneno djelo, ukazuje se u cijelosti osnovanom.

Na ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda, za sada, nisu od utjecaja žalbeni navodi o želji optuženika da s liječenjem nastavi na slobodi, voljnosti da se učestalo javlja policiji i psihijatru te mogućnosti boravka kod roditelja i uzdržavanja radom na poljoprivrednom

II Kž 411/2019-4

imanju, budući da ranije navedene okolnosti svojom kvalitetom i kvantitetom pretežu u korist zaključka o postojanju stvarne opasnosti od ponavljanja djela na slobodi.

Ovako utvrđenu realnu i predvidivu opasnost od iteracije, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije moguće prevenirati kojom drugom blažom mjerom, zbog čega je valjano i na zakonu osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem optuženom M. K. produljio istražni zatvor temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Stoga, a budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju niti je ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Iva Gradiški Lovreček, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.