Gzp-32/2006-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 32/06-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja mldb. T. J., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku D. J. iz K., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 03. veljače 2006., dana 12. veljače 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju mldb. T. J. u iznosu od 7.000,00 kn (sedamtisuća kuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 03. veljače 2006. (putem Ustavnog suda Republike Hrvatske) podnio ovom sudu temeljem odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 150/05. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio kod Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-566/04.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Rijeci posl.br. P- 2074/99 i očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 30. svibnja 2006., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br.41/01- pročišćeni tekst 55/91-dalje:Ustav).

Predmetni postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Rijeci 20. travnja 1999. tužbom tužitelja (ovdje predlagatelja), protiv tuženika V. d.o.o. R., radi naknade štete.

Prvo ročište od 6. prosinca 1999. zbog bolesti suca odgođeno je.

Na idućem ročištu od 4. siječnja 2000. tuženik je dao odgovor na tužbu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije.

Na ročištu od 26. travnja 2001. sud je odredio provođenje medicinskog vještačenja te je tužitelju naložio plaćanje predujma, koji je tužitelj dostavio u spis 9. siječnja 2001.

Rješenjem od 6. srpnja 2001. sud je povjerio vještačenje dr. Ž. C. te odredio zadatak vještaku.

Nalaz i mišljenje imenovani vještak dostavio je u spis predmeta 03. kolovoza 2001.

Na ročištu od 24. rujna 2001. stranke su iznijele svoja stajališta o nalazu i mišljenju vještaka, nakon čega je sud, po prijedlogu tužitelja, naložio istomu plaćanje predujma za provođenje očevida na licu mjesta.

Po uplaćenom predujmu od 2. listopada 2001. sud provodi dokaz očevidom na licu mjesta 19. listopada 2001.

Podneskom od 5. prosinca 2001. tužitelj je izvijestio sud da pred istim sudom, povodom istog štetnog događaja, vodi postupak protiv tuženika Grada Rijeke i to pod posl. brojem P-4931/01 te je predložio njihovo spajanje.

Na idućem ročištu od 15. siječnja 2002. sud je odredio da se pribavi spis posl. broja P-4931/01 radi donošenja odluke o spajanju predmeta, da bi odluku o tom pitanju donio na ročištu od 20. siječnja 2003. i spojio navedene predmete pod jedinstveni koji se vodi pod posl. brojem P-2074/99.

Nadalje, ročište od 17. travnja 2003. odgođeno je, budući II tuženiku nije bio uručen nalaz i mišljenje vještaka te je ujedno naloženo tužitelju da dostavi vlasnički i posjedovni list za spornu parcelu te II tuženiku presliku nalaza i mišljenja vještaka.

Kako je tužitelj obvezu dostave gore navedene dokumentacije ispunio tek na sljedećem ročištu od 12. svibnja 2003. to je navedeno ročište odgođeno radi ostavljanja roka II tuženiku za očitovanje na nalaz I mišljenje vještaka.

Na idućem ročištu od 10. srpnja 2003. tužitelj je povukao tužbu u odnosu na I tuženika V. d.o.o. R. te je glavna rasprava zaključena i donesena presuda posl. broja P- 2074/99 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na I tuženika.

Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu su podnijele obje parnične stranke te je spis dostavljen na rješavanje Županijskom sudu u Rijeci 5. veljače 2004.

Županijski sud u Rijeci je presudom od 1. ožujka 2006. posl. broj Gž-566/04 odbio žalbu II tuženika, a djelomično prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu i time je predmet pravomoćno okončan.

Iz spisu priležeće dostavnice proizlazi da je predlagatelj po punomoćniku navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. travnja 2006.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja u ovom predmetu, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se razdoblje od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu 20. travnja 1999. do 3. travnja 2006. kada je predlagatelj primio drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Rijeci od 1. ožujka 2006. posl. broj Gž-566/04, što ukupno iznosi 6 godina, 11 mjeseci i 13 dana.

U navedenom pravno relevantnom razdoblju, usprkos tome što je sud poduzimao određene procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, pa na koncu i pravomoćno odlučio o pravima i obvezama predlagatelja donošenjem navedene drugostupanjske odluke Županijskog suda u Rijeci, postupanje sudova nije bilo u dovoljnoj mjeri učinkovito i ažurno, tako da je, obzirom na cjelokupno trajanje postupka, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Naime, zaključak o neučinkovitosti postupanja prvostupanjskog suda u vođenju predmetnog postupka, osim u činjenici dugotrajnog vođenja postupka, ogleda se se i u činjenici da je istom u tijeku postupka bilo potrebno više od dvije da donese odluku o spajanju predmeta, što je mogao učiniti i izvanraspravnim rješenjem (jer se radi o pitanjima o upravljanu postupkom) a ne “potrošiti” dva ročišta samo za donošenje navedene odluke.

Dugotrajnosti predmetnog parničnog postupka doprinio je i Županijski sud u Rijeci, budući je tom sudu u postupku po žalbama stranaka, nakon što mu je spis dostavljen 5. veljače 2004. na odlučivanje, trebalo više od dvije da donese drugostupanjsku odluku (1. ožujka 2006.).

Međutim, ovaj sud ocjenjuje da je i sam tužitelj svojim postupanjem doprinio ukupnoj duljini trajanja postupka na način što je radi istog štetnog događaja 20. travnja 1999. pokrenuo postupak protiv tuženika V. d.o.o. R., a 22. listopada 2001. tužbu podnio i protiv tuženika Grada Rijeke, da bi tek na zadnjem ročištu od 10. srpnja 2003. (zbog promašene pasivne legitimacije) povukao tužbu u odnosu na prvotno tuženog.

Zaključno, obzirom na navedena utvrđenja, usprkos utvrđenom doprinosu predlagatelja trajanju predmetnog parničnog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred Općinskim sudom u Rijeci i Županijskim sudom u Rijeci, obzirom na njihovo trajanje u navedenom pravno relevantnom razdoblju, koje je posljedica, u pretežitom dijelu, neučinkovitog i neaužurnog postupanja sudova, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajući u vidu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, cijeneći pritom i doprinos predlagatelja ukupnom trajanju postupka, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. veljače 2007.

Sutkinja:

Katarina Buljan, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.