Gž-3536/2020-2 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-3536/2020-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., OIB: …zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz S., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: …zastupanog po punomoćnicima iz O. ureda I. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-295/2019 od 12. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 21. listopada 2020.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-295/2019 od 12. ožujka 2020.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-4087769 koji su 9. svibnja 2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje.

Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku da u r oku od 15 da n a tužitelju isplati iznos od 14.171,78 kn, sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedine mjesečne iznose u izreci presude.

U točki 3. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.113,50 kn u roku od 15 dana.

Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 90/17. - dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalaganje tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog i žalbenog postupka, podredno presudu predlaže ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj: 158-50-4087769, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu kojim se regulira promjenjivost kamatne stope te zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 14.171,78 kn za koji tužitelj tvrdi da je preplaćen zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog ugovora o kreditu.

U provedenom je postupku utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 158-50-4087769 od 9. svibnja 2007. (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 38.622,73 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te je uz valutnu klauzulu, između ostalog, u članku 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje, ali je ista tijekom postojanja ugovorne obveze bila mijenjana u skladu s jednostranim odlukama tuženika odnosno banke tako da je 1. studenog 2007. povećana na 6,20%, zatim 1. svibnja 2008. na 6,75%, 1. ožujka 2009. na 7,75%, 1. srpnja 2011. na 7,50% te 1. listopada 2011. na 6,75%.

Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11. i 78/15. - dalje: ZOO) te odredbama o učincima i djelomičnoj ništetnosti ugovora (članak 323. i članak 324. stavak 1. ZOO-a) i odredbi o stjecanju bez osnova (članak 1111. stavak 1. ZOO-a) cijeneći ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženike, među kojim je bila i ovdje tužena banka, koja je presuda u relevantnom dijelu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da je u konkretnom slučaju odredba članka 2. Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana - tužitelja kao korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane u odnosu na tuženika, kao banku kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava.

Prvostupanjski sud pritom uvažava direktni i obvezujući učinak citiranih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

Provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 5,20%), tužitelj bi kroz anuitetnu otplatu isplatio tuženiku iznos kredita manji za 14.171,78 kn. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 14.171,78 kn za koji se tuženik neosnovano obogatio.

Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare pozivom na odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a i članak 225. ZOO-a, uz obrazloženje da je zastara počela teći 13. lipnja 2014., kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-7129/2013 dana 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrdio ništetnim odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, pa kako je tužba u ovome predmetu podnesena dana 24. svibnja 2016., zastara nije nastupila.

Stoga sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje djelomične ništetnosti citirane odredbe članka 2. Ugovora o kreditu te zahtjev za isplatu iznosa od 14.171,78 kn na ime preplaćene redovne kamate, sve sa zakonskim zateznim kamatama prema članku 29. ZOO-a dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

Ovaj sud u potpunosti prihvaća izneseno činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u pitanje.

Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u relevantnom dijelu u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena R. A. d.d. Z., povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

Stoga proizlazi zaključak da je ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a je li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno. Kako je odredba o promjeni kamatne stope ključna ugovorna odredba a ovisna je isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, to je pravilno utvrđenje da ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

Bez uporišta tuženik sadržajem žalbe ukazuje kako sud prvog stupnja nije utvrdio povredu prava potrošača-tužitelja na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora te da za prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije bilo dovoljno pozvati se na utvrđenje iz provedenog postupka po „kolektivnoj tužbi“.

Naime, direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi iz odredbe članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14, uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) te iz članka 502.c ZPP-a.

U tom pravcu izjasnio se je i Vrhovni sud Republike Hrvatske navodeći u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. „… Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a…“

Radi navedenog, protivno žalbenim navodima pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je sporna odredba konkretnog Ugovora o kreditu utvrđena nepoštenim odnosno ništetnom u smislu članka 81. stavak 1. i članka 87. stavak 1. ZZP/03, te članka 99. i članka 138.a ZZP/07, posljedično čemu je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelju pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem mu je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu u pogledu čega je iznos utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

Nisu osnovani žalbeni navodi o pogrešnoj primijeni materijalnog prava u odnosu na zastaru potraživanja s obzirom da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava predstavlja tužbu iz članka 241. ZOO-a koja ima učinak prekida zastare pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/2018 od 20. ožujka 2018.).

Stoga, zastara prava potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019. dok je tužba u ovome predmetu podnesena je prije isteka toga roka odnosno 24. svibnja 2019.

Nadalje, treba uvažiti i pravno shvaćanje sa prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

Stoga je pravilno sud prvog stupnja otklonio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan.

Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa).

Radi navedenog žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 21. listopada 2020.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković

Općinskom građanskom sudu u Zagrebu

Vraćamo vam spis s pet ( 5 ) istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.