Rev-1356/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1356/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Mladena Žuvele, Vesne Milošević i Ivice Crnić, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. D.1 iz R., protiv tuženika M. D. iz R., radi razvoda braka, rješavajući reviziju Centra za socijalni rad Velika Gorica, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. siječnja 1991. br. Gž-2-295/90-2 kojom je preinačena djelomično a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18. IX 1990. br. P2-47/90-8, u sjednici održanoj dana 19.lipnja 1991,

p r e s u d i o j e :

O d b ija s e r e v i z ija k a o n e o s n o v a n a .

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18. rujna 1990. br. P2-47/90-8 sudjeno je:

"I. Razvodi se brak koji su dana 28. rujna 1985. g. pred Matičnim uredom P., Općina V.Gorica pod red. br. …, za 1985. g. zaključili:

D. M.1 sin J. i Z., rodjen ... u R., prebivalište u

R. i

D. rodj. M. M., kći G. i M., rodj. … u R., s prebivalištem u R.,

temeljem čl. 56. u vezi sa čl. 54. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima Republike Hrvatske.

II. Mldb. dijete stranaka D. N., rodj. … povjerava se na čuvanje i odgoj majci, a mldb. N. D. rodjena …povjerava se na čuvanje i odgoj Domu za djecu i omladinu Z..

III. Predlagateljica D. M.1 dužna je za smještaj svoje mldb. kćerke D. N. doprinositi iznos od 200,00 dinara a predlagatelj D. M. dužan je za uzdržavanje mldb. D. N. doprinositi iznos od mjesečno 500,00 dinara, i to na žiro račun SIZ-a socijalne zaštite Grada Zagreba br. … i to za djelomično podmirenje troškova za smještaj mldb. djeteta.

IV. Osobni kontakt izmedju predlagatelja D. M. i D. M. te mldb. D. N. održavat će se u slobodno vrijeme i na način kako je to regulirano u ustanovi kojoj je dijete povjereno na odgoj i čuvanje.

V. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove prouzrokovane ovim sporom."

Presudom i rješenjem Okružnog suda u Zagrebu od 8. siječnja 1991. br. Gž 2-295/90-2 uvažena je žalba tuženika M. D. i preinačena presuda Općinskog suda u V.Gorici od 18.IX 1990. br. P2-47/90-8 u st. II izreke te je sudjeno:

Mldb. dijete stranaka N. D. rodj. … povjerava se na čuvanje i odgoj ocu M. D. iz R. a ukinuta navedena prvostepena presuda u st. III izreke, te u st. IV izreke i predmet u tom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje, a odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku.

Protiv drugostepene presude Centar za socijalni rad V. Gorica izjavio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostepenu presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno sudjenje.

Na reviziju nije odgovoreno a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

I ovaj revizijski sud nalazi da je drugostepeni sud pravilno primijenio odredbu čl. 338. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 51/89, 50/90) kada je preinačio prvostepenu presudu u odluci o povjeravanju mldb. kćerke stranaka N. D. koja se nalazi kod oca i živi sa bakom i djedom, tako da je umjesto da se dijete povjeri na čuvanje i odgoj Domu za djecu i omladinu u Z., mldb. dijete N. D. povjerio na čuvanje i odgoj ocu M. D. iz R..

Ovo zbog toga što i ovaj revizijski sud ocjenjuje da je takva odluka u interesu djeteta.

U postupku je utvrdjeno da je Centar za socijalni rad Općine V. Gorica najprije u dogovoru stranaka dao mišljenje da bi mldb. N. trebala da se povjeri ocu na čuvanje i odgoj, a nakon toga u nadopuni mišljenja predložio njezin smještaj u nadležnu ustanovu zbog sklonosti tuženika konzumiranju alkoholnih pića i agresivnog ponašanja.

Medjutim, za odvajanje djeteta od oba roditelja i povjeravanje Domu na odgoj, kako se pravilno ističe u pobijanoj presudi, moraju postojati zaista opravdani razlozi, koji u ovom slučaju ne postoje.

Dijete se od rodjenja nalazi kod bake i djeda po ocu i kada je već odvojeno od majke, odvajanje i od oca i porodice u kojoj je odraslo te sredine i načina života koji mu pružaju ne samo osnovne materijalne i stambene uvjete nego i mnogo više, s tim da se sprema da podje u školu, jesu razlozi koji govore da bi takvo odvajanje više pogodilo mldb. dijete i utjecalo negativno na njegov psihofizički razvoj, nego što će to biti ako ostane uz oca u sredini u kojoj je odraslo.

Pravilan je stav drugostepenog suda da tuženik kao otac ima pravo a i dužnost da brine o svom djetetu i da bi bilo nepravilno lišavati ga toga i nepružiti mogućnost ocu da se neraščišćeni odnosi poboljšaju, a ne ići za tim da se porodica još više cijepa.

Kako je, dakle, drugostepeni sud pravilno primijenio materijalno pravo vodeći pri tome računa o interesima djeteta, reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 19. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.