I Kž-211/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 211/16-4

I Kž 212/16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. S. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama zatvorenika podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2016. broj Ik I-42/16-11 i protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7, u sjednici održanoj 13. travnja 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika I. S. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2016. broj Ik I-42/16-11.

II. Odbacuje se kao nepravovremena žalba zatvorenika I. S. podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7 je, na temelju članka 159.a točke 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen kao neosnovan prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika I. S. podnesen po službenoj dužnosti.

Zatvorenik I. S. podnio je poštom molbu za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7 te žalbu protiv tog rješenja, a taj njegov podnesak zaprimljen je na Županijski sud u Velikoj Gorici 14. ožujka 2016.

I Kž 211/16-4

I Kž 212/16

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2016. broj Ik I-42/16-11 je, na temelju članka 93. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), odbijena kao neosnovana molba zatvorenika I. S. za povrat u prijašnje stanje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. S., a predlaže „ukidanje rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici Posl. Br.: 7 Ik I-42/16-7 od 08. veljače 2016. i predmetno rješenje posl. br.: 7 Ik I-42/16-11 od 15. ožujka 2016. te naloži ponovno zasjedanje Vijeća“.

Spisi su, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. koji se, u skladu s odredbom članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, supsidijarno primjenjuje u postupku pred sucem izvršenja i vijećem koje odlučuje o uvjetnom otpustu, bili dostavljeni Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 15. ožujka 2016. broj Ik I- 42/16-11 nije osnovana, a žalba protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7 nije pravovremena.

U odnosu na točku I. izreke:

U molbi za povrat u prijašnje stanje zatvorenik I. S. ne ukazuje na postojanje razloga kojim bi opravdao propuštanje roka za podnošenje žalbe protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7, već ukazuje na okolnosti koje su nastupile nakon njegovog donošenja („činjenicu kako se protiv njega više ne vodi kazneni postupak u B.“), a zbog kojih koje smatra da „prestaje postojati i obligatorni razlog za odbijanje prijedloga“ Zatvora u Z. za njegov uvjetni otpust.

Prvostupanjski je sud ispravno u rješenju kojim je odbio kao neosnovanu molbu zatvorenika I. S. za povrat u prijašnje stanje naveo da zatvorenik u toj molbi „nije naveo niti jedan konkretan razlog zbog kojega nije u zakonskom roku podnio žalbu protiv predmetnog rješenja“ – rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7 kojim je odbijen kao neosnovan prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika S. – „što je odlučno za odluku o osnovanosti molbe za povrat u prijašnje stanje, uključujući i poštovanje subjektivnog roka za podnošenje iste“, istaknuvši i da „sud ne ispituje uzroke za propuštanje roka za podnošenje žalbe po službenoj dužnosti, već na temelju činjenica iznesenih u molbi“.

Žalbenim tvrdnjama prema kojima je zatvorenik I. S. molbi za povrat u prijašnje stanje priložio rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 24. veljače 2016. broj K-32/16-42, a koje da je on zaprimio 26. veljače 2016., nije dovedena u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, „opravdanim razlozima“ za propuštanje roka za podnošenje žalbe protiv rješenja, a koji su, prema članku 92. stavku 1. ZKP/08., pretpostavka dopuštanja povrata u prijašnje stanje, ne mogu se smatrati okolnosti koje nastupe nakon proteka roka za žalbu protiv rješenja i koje bi, da su postojale u vrijeme njegovog donošenja, mogle biti od značaja za drugačiju odluku, već objektivni razlozi zbog kojih bi okrivljenik (ovdje zatvorenik) bio

I Kž 211/16-4

I Kž 212/16

spriječen pravovremeno podnijeti taj pravni lijek (primjerice, njegova bolest, nepogoda zbog koje nije u mogućnosti doći do pošte i slično), a zatvorenik I. S. niti u molbi za povrat u prijašnje stanje, niti u žalbi ne ističe neku takvu okolnost koja bi mogla biti osnovom za prihvaćanje njegove mogle za povrat u prijašnje stanje, već samo polemizira s razlozima rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7, pozivajući se pritom na okolnosti koje su nastupile nakon njegove pravomoćnosti.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08 ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, valjalo je odbiti žalbu zatvorenika I. S. kao neosnovanu, kako je i odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na točku II. izreke:

Zatvorenik I. S. je rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7, prema dostavnici na listu 18 spisa, primio 18. veljače 2016. pa mu je posljednji dan trodnevnog roka za ponošenje žalbe protiv tog rješenja, s obzirom na odredbe članka 90. stavka 2. i 6. ZKP/08., bio 22. veljače 2016.

Zatvorenik I. S. je žalbu protiv tog rješenja (sadržanu u podnesku kojim je podnio i molbu za povrat u prijašnje stanje o kojem je odlučeno pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) podnio poštom (dakle, ne iskoristivši mogućnost propisanu u članku 89. stavku 4. ZKP/08.), i to ne preporučeno, a ta žalba zaprimljena je na Županijski sud u Velikoj Gorici, prema štambilju na omotnici i podnesku, 14. ožujka 2016., dakle, nakon proteka roka.

Zbog toga je žalbu zatvorenika I. S. podnesenu protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. veljače 2016. broj Ik I-42/16-7, na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. ZKP/08., odbaciti ako nepravovremenu, kako je i riješeno pod točkom II. izreke,

Zagreb, 13. travnja 2016.

Zapisničar

Predsjednica vijeća

Dražen Kevrić, v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.