II Rev-49/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-49/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. iz L., Š., zastupanog po punomoćniku E. Z., odvjetniku u Z., protiv tuženika Č. d.d. iz Č., zastupanog po punomoćniku N. P., dipl. pravniku i W. iz W., Š., zastupanog po punomoćniku B. H., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. svibnja 1997. godine br. XVII Pž-2316/95-2, kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 15. rujna 1994. godine br. P-5595/91 kojim se sud oglasio apsolutno nenadležnim u odnosu na tuženika W. i tužbu odbacio, u sjednici održanoj dana 8. ožujka 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se nižestupanjska rješenja - rješenje Visokog trgovačkog suda od 13. svibnja 1997. godine br. XVII Pž-2316/95-2 i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 15. rujna 1994. godine br. P-5595/91 u pobijanom dijelu u kojem se sud oglasio apsolutno nenadležnim i odbacio tužbu protiv tuženika W., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z..

II. Tuženik Č. iz Č., dužan je tužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 444.729 SFR i zateznu kamatu od 4% i to na iznos od 170.051 SFR od 3. 6. 1991., a na iznos od 274.594 SFR od 14. 2. 1994., sve to do isplate, te parnični trošak u iznosu od 77.780,00 kn.

III. Ovaj sud proglašuje se nenadležnim za suđenje u odnosu na tuženog W. iz W. , Š., te se protiv ovoga tuženika tužba odbacuje.

IV. Odbacuje se tužba radi regresa tuženog W. a protiv tuženika Č. iz Č..

V. Tužitelj je dužan tuženom W. u roku od 15 dana nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 21.140,00 kn."

Rješenjem suda drugog stupnja riješeno je:

"I Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-5595/91 od 15. rujna 1994. godine pod toč. II. izreke i u tome dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje o nenadležnosti suda pod toč. III. u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-5595/91 od 15. rujna 1994. godine."

Protiv drugostupanjskog rješenja pod toč. II. reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena te nižestupanjska rješenja o oglašavanju nenadležnosti i odbacivanju tužbe ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U ovoj parnici radi se o sporu u kojem tužitelj kao nositelj švicarskog socijalnog osiguranja traži da mu tuženici poduzeće Č. kao vlasnik teretnog vozila reg. oznake … sa poluprikolicom reg. oznake 27-22-BJ i W. iz Š. kao osiguratelj osobnog vozila švicarske reg. oznake …(C) po osnovi prava subrogacije solidarno isplate određeni iznos naknade kojeg je tužitelj isplatio svojim osiguranicama u svezi štetnog događaja koji se dogodio dana 24. XII. 1987. godine na autocesti u Republici Sloveniji kada je došlo do sudara navedenih vozila i smrtnog stradavanja vozača rečenog osobnog vozila i njegovog suputnika.

Ocjenjujući pitanje nadležnosti suda Republike Hrvatske za rješavanje spora u odnosu na tuženika W. prvostupanjski sud je zaključio da nadležnost ne postoji ističući da su tužitelj i tuženik inozemne pravne osobe i da je šteta nastala na teritoriju Republike Slovenije, jer da je odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima - ZRSZ ("Narodne novine", br. 53/91) predviđeno da u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu postoji nadležnost hrvatskog suda pod uvjetima iz čl. 46. i 50. do 52. istog zakona, ili ako je šteta nastala na teritoriju Republike Hrvatske, koja pravila važe i u sporovima protiv zajednice osiguranja imovine i osoba radi naknade štete trećim osobama na temelju propisa o neposrednoj odgovornosti te zajednice, a i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.

Takvo zaključivanje prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud. Budući se u ovoj parnici kao tuženici pojavljuju inozemna pravna osoba i pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, u reviziji se osnovano ističe da se pitanje nadležnosti hrvatskog suda u odnosu na tuženika W. kao inozemnu pravnu osobu ocjenjuje prema odredbi iz čl. 46. st. 4. ZRSZ.

Prema toj odredbi u slučaju ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj.

Sukladno citiranoj odredbi nadležnost hrvatskog suda u konkretnom slučaju postojala bi ako tuženici Č. i W. predstavljaju materijalne suparničare.

Stranke imaju svojstvo materijalnih suparničara ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (čl. 196. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP, "Narodne novine", br. 53/91 i dr.).

Predmetni tužbeni zahtjev temelji se na istoj činjeničnoj osnovi, koju predstavlja isti štetni događaj, a postoji i ista pravna osnova zahtjeva jer se u odnosu na oba tuženika zahtjev temelji na subrogaciji.

Proizlazi dakle da tuženici imaju svojstvo materijalnih suparničara i da su stoga ispunjeni uvjeti iz čl. 46. st. 4. ZRSZ za postojanje nadležnosti hrvatskog suda.

Budući se pobijano rješenje ne temelji na pravilnoj primjeni rečene procesne odredbe, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

Radi toga je na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1., u svezi čl. 394. st. 4. ZPP, nižestupanjska rješenja valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 8. ožujka 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.