Rev-441/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-441/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Andrije Erakovića, Damira Mratovića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. listopada 1998. godine broj Gž-1523/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 27. studenog 1996. godine broj P-3335/94, u sjednici održanoj 12. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da nije pravno valjana pismena oporuka K,B., sačinjena 8. studenog 1988. godine, koja je proglašena u ostavinskom postupku Općinskog suda u Zagrebu broj O-2135/89 dana 10. srpnja 1989. godine, što bi tuženik bio dužan priznati.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinače drugostupanjska i prvostupanjska presuda i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) utvrđen je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije, pa je tako u st. 3. propisano da revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi određeni iznos, pri čemu je za ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavno vrijeme podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju tužba je podnesena 22. studenog 1989. godine, kada je (u smislu Zakona o izmjenama i dopunama ZPP – Službeni list SFRJ br. 57/89) za dopuštenost revizije vrijednost predmeta spora označena u tužbi trebala iznositi preko 8,000.000 tadašnjih dinara.

Kako je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 3,000.000 tadašnjih dinara, revizija nije dopuštena, pa je temeljem čl. 392. ZPP u svezi s čl. 389. st. 2. ZPP valjalo riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. veljače 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.