Legislator Case Law & Legislation
Gž R-420/2016-2 AI generated

Court allows appeal against labor court dismissal of unpaid salary claims due to employer's unilateral termination letter.

Case Number Gž R-420/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal in Bjelovar dismissed the first-instance judgment that rejected the plaintiff's claims for unpaid salary and damages. The plaintiff argued the employer's letter of termination was a settlement agreement, but the court found it was merely a unilateral notice of dismissal without mutual consent. Consequently, the appeal was upheld, the first-instance ruling was annulled, and the case was remanded for further fact-finding on the existence of the debt.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 150. ZOO-a; Čl. 151. st. 3. ZOO-a; Čl. 203. st. 1. ZOO-a: A unilateral statement by an employee waiving claims does not constitute a settlement agreement (nagodba) absent the employer's consent or mutual waiver, and thus does not extinguish the underlying debt.

Keywords

AI generated
unilateral termination letter settlement agreement requirements employee waiver of claims labor dispute settlement remand for further evidence

Cited Legislation

AI generated
Article 150 of the Obligations Act (ZOO)
Article 151, paragraph 3 of the Obligations Act (ZOO)
Article 203, paragraph 1 of the Obligations Act (ZOO)
Article 353, paragraph 1 of the Civil Procedure Act (ZPP)
Article 370 of the Civil Procedure Act (ZPP)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-420/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. M. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. L., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1429/15-27 od 1. srpnja 2016., 29. listopada 2018.,

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 1429/15-27 od 1. srpnja 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je presudu broj Pr-1429/15-27 od 1. srpnja 2016. kojom je odbio tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih dodataka na plaću u iznosu od 11.000,00 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne neisplaćene iznose, za isplatu iznosa od 3.000,00 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom kao u izreci. Nadalje, odbijen je zahtjev za isplatu iznosa od 1.938,00 kn neto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao u izreci, kao i zahtjev za isplatu na ime naknade štete iznosa od 3.400,00 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kao u izreci (toč. I. izreke). Nadalje, naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi 4.000,00 kn troškova postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 8 dana (toč. II. izreke).

Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 148/11- pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) i predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i potražuje troškove žalbe.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe 26. svibnja 2015. bio zaposlenik tuženika od 29. travnja 2013. na poslovima taxi vozača, dok mu je radni odnos prestao tijekom ovog postupka dana 5. listopada 2015. na temelju izvanrednog otkaza radnika-tužitelja.

Među strankama bilo je sporno postoji li obveza tuženika isplatiti tužitelju utužene iznose dospjele do podnošenja tužbe na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, nedjeljom, blagdanom, kao i ustegnute iznose po osnovi propusta u obavljanju službe, te na ime naknade plaće za godišnji odmor, u sveukupnom iznosu od 19.338,00 kn s kamatama kako je pobliže naznačeno u izreci presude, budući je tuženik dostavio u spis pismenu Izjavu tužitelja od 05. listopada 2015., navodeći da je prema istoj tužitelj potvrdio da prema tuženiku nema nikakvih potraživanja osim plaće za rujan i listopad.

Uvidom u Izjavu od 05. listopada 2015. (list 65 spisa) utvrđeno je da je u istoj tužitelj naveo kako s danom 05.10.2015. daje izvanredni otkaz, te da nema nikakvih potraživanja, osim plaće za rujan i listopad 2015.

Prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u trenutku potpisivanja spomenute Izjave bio i morao biti svjestan da postoji njegovo potraživanje prema poslodavcu, a koje potraživanje je predmetom ovog postupka i cijeni neosnovanima navode tužitelja kako navedena Izjava nema utjecaja na ishod ove parnice.

Naime, iako je tužitelj u svojem iskazu danom na ročištu 17. svibnja 2016. iskazao da je on Izjavu od 05. listopada 2015. sastavljao u prisutnosti voditelja koji mu je rekao kako da je napiše, te da je u sadržaj izjave uneseno samo da ima potraživanja prema tuženiku na ime plaća za rujan i listopad, a nije naveo da traži i ono što je predmet potraživanja u ovom postupku, i to zato što je on to htio napisati, ali mu je voditelj rekao da tako ne može prihvatiti te neka napiše izjavu ovakvog sadržaja, prvostupanjski sud takve navode tužitelja nije prihvatio kao istinite te nastavno cijeni da je tužitelj trebao razjasniti s poslodavcem termine koji mu eventualno nisu bili poznati ili u potpunosti jasni.

Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje kako bi tužitelj u rokovima određenim čl. 335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08 i 125/11– dalje: ZOO) u slučaju postojanja bilo kakvih mana volje prilikom potpisivanja navedenog dokumenta, odnosno izjave (zabluda, prijetnja i sl.) mogao tražiti poništenje, (pod uvjetima iz čl. 280.st.2. ZOO-a), pa kako utvrđenje istog tužitelj nije tražio, to isto da sud nije ni mogao utvrđivati u ovom postupku. Stoga cijeni već iz tog razloga neosnovano u cijelosti potraživanje tužitelja.

Zaključno obzirom na sve izneseno, prema shvaćanju suda prvog stupanja navedena Izjava ima značenje nagodbe stranaka o svim njihovim međusobnim pravima i obvezama te pobijanom presudom sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva i nije proturječna niti sama sebi, a niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te presuda nema ni nekih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a ovaj drugostupanjski sud ne pronalazi postojanje ni neke druge bitne povrede postupka, na koje se ne ukazuje u žalbi, ali na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Tužitelj žalbom ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da izjava tužitelja od 5. listopada 2015. ima značenje nagodbe između stranaka o predmetu spora, ukazujući da se ne radi o tome da su stranke uzajamnim popuštanjima prekinule spor, a niti da je tužitelj odustao od svog potraživanja te da ta izjava ne predstavlja njegovu pravu i stvarnu volju i da je sačinjena u okolnostima pritiska na tužitelja te da se on tijekom parničnog postupka nije odrekao tužbenog zahtjeva niti da je povukao tužbu.

Prema odredbi čl. 150. ZOO-a ugovor o nagodbi sklapaju osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, time da tim ugovorom strane uzajamnim popuštanjima prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Sukladno čl. 151. st. 3. ZOO-a kada samo jedna strana popusti drugoj onda to nije nagodba.

Izjavu od 5. listopada 2015. je vlastoručno napisao tužitelj i istu potpisao. Na navedenoj Izjavi nema potpisa tuženika kao poslodavca, niti je navedeno u čemu se sastoje uzajamna prava i obveze, niti popuštanje.

Prvostupanjski sud ne cijeni u čemu bi se sastojalo popuštanje tuženika kao poslodavca sve kada bi se radilo o nagodbi, a niti je to tuženik tijekom postupka naveo.

Prema ocjeni ovog suda navedena Izjava nije nagodba stranaka, već je prvenstveno izvanredni otkaz tužitelja dan tijekom ovog parničnog postupka za isplatu ranije dospjelih materijalna davanja po osnovu radnog odnosa, jer je tuženik kao poslodavac temeljem te izjave (otkaza) izvršio i odjavu tužitelja kao svog radnika, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud. Činjenica da je u spornoj Izjavi o otkazu tužitelj kao radnik naveo kako nema nikakvih potraživanja osim plaće za rujan i listopad 2015. prema shvaćanju ovog suda ne može se smatrati niti otpustom duga poslodavcu na ime drugih potraživanja, pa niti onih ranije utuženih u ovom parničnom postupku.

Sukladno čl. 203. st. 1. ZOO-a obveza prestaje kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi.

Tužitelj nije izričito naveo u spornoj izjavi da neće zahtijevati ispunjenje već utuženih tražbina na ime materijalnih davanja od tuženika kao poslodavca dospjelih do izvanrednog otkaza, te se dana izjava od 5. listopada 2015. ne može tumačiti na način da bi se radilo o otpustu utuženog duga. Da je tome tako proizlazi iz iskaza tužitelja koji je naveo da je na inzistiranje voditelja (N.) sastavio spornu izjavu. Također osnovano tužitelj ukazuje da nakon dane Izjave nije povukao tužbu, niti se odrekao tužbenog zahtjeva te i navedeno ukazuje da se nije radilo o otpustu utuženog potraživanja i da to nije bila prava volja tužitelja.

Dakle, prema ocjeni ovog suda ne radi se niti o sporazumu o otpustu duga koji bi vezao tužitelja i utjecao na osnovanost utuženih tražbina, niti o nagodbi stranaka u svezi predmeta spora.

Radi pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda da se radilo o nagodbi i da stoga tužitelj neosnovano potražuje utužene tražbine, prvostupanjski sud je neosnovano odbio izvođenje daljnjih dokaza na okolnost postojanja i visine potraživanja tužitelja te je stoga i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Radi navedenog uvažena je žalba tužitelja i primjenom čl. 370. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica predloženih po strankama. Budući odluka o troškovima postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o troškovima postupka.

Bjelovar, 29. listopada 2018.

Sutkinja

Smiljka Premužić v.r.

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik:

Božidar Štefanac