Rev-975/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 975/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. m. K., kojeg zastupa punomoćnica N. R., odvjetnica u K., protiv tuženice K. d.d. K., koju zastupaju punomoćnici J. J. i I. G., odvjetnici Z. o. u. u K., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-240/08 od 16. travnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-2686/04 od 23. listopada 2007., u sjednici održanoj 14. siječnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća se revizija tuženice te se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-240/08 od 16. travnja 2008. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-2686/04 od 23. listopada 2007. i sudi:

Nalaže se tuženici K. d.d. K. isplatiti tužitelju G. m. K. iznos od 24.542,01 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, ali ne više od 181.338,55 kn, sa sljedećim zateznim kamatama:

- na iznos od 1.333,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 10. kolovoza 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom za razdoblje od 10. listopada 2001. do 28. veljače 2002 po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM sa zateznom kamatom od 10. listopada 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 29. studenog 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 18. prosinca 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000,00 DEM) sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2001. do 28. veljače 2002. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a od 1. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, sve u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 1. travnja 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 1. travnja 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM)) sa zateznom kamatom od 22. travnja 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 766.94 EUR (1.500 DEM) sa zateznom kamatom od 12. lipnja 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 766.94 EUR (1.500 DEM) sa zateznom kamatom od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

- na iznos od 1.533,88 EUR (3.000 DEM) sa zateznom kamatom od 21. studenog 2002. do 31. prosinca 2005. do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, te od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, ali ne više od 15% godišnje,

sve u roku od 15 dana.

II. U ostalom dijelu revizija tuženice se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 181.338,55 kn sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje i to:

- na iznos od 11.177,70 kn počevši od 10. lipnja 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.227,50 kn počevši od 10. srpnja 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.023,80 kn počevši od 10. kolovoza 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.527,80 kn počevši od 10. listopada 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.527,80 kn počevši od 10. listopada 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.334,41 kn počevši od 29. studenog 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.320,02 kn počevši od 18. prosinca 2001.g. do isplate,

- na iznos od 11.458,08 kn počevši od 26. siječnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.376,70 kn počevši od 01. travnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.376,70 kn počevši od 01. travnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.372,06 kn počevši od 22. travnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.365,75 kn počevši od 21. svibnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 5.665,96 kn počevši od 12. lipnja 2002.g. do isplate,

- na iznos od 5.665,96 kn počevši od 21. studenog 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.342,81 kn počevši od 21. studenog 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.314,77 kn počevši od 21. studenog 2002.g. do isplate,

- na iznos od 11.260,73 kn počevši od 21. studenog 2002.g. do isplate,

te mu nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 16.263,08 kuna, sve u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, pa utoliko nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje revizijom.

Ponovljenim navodom u reviziji da je u postupku između istih stranaka pod brojem P- 430/02 protiv tužitelja istaknula protutužbeni zahtjev za isplatu 450.000,00 kn, tuženica nesumnjivo nastoji ukazati na bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazeći je u činjenici što nije spojeno raspravljanje u ovom predmetu sa navedenom parnicom (taj njezin zahtjev sud je odbio). Takvim postupanjem prvostupanjski sud, međutim, nije povrijedio odredbe o parničnom postupku. Prema odredbi čl. 313. st. 1. ZPP spajanje parnica može se izvršiti ako se spajanjem ubrzava postupak ili smanjuju troškovi. Tom odredbom, a niti bilo kojom drugom odredbom ZPP nije predviđeno u bilo kojoj situaciji obvezno spajanje parnica kako to izgleda misli tuženica. Stoga rečeni prigovor nije osnovan. Također, neosnovana je revizijska tvrdnja o počinjenoj daljnjoj procesnoj povredi (čl. 354. st. 1. ZPP) time što predmetni parnični postupak nije proveden kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona - „Narodne novine“, broj 57/96 i 29/99, u svezi s čl. 451. st. 3. ZPP), odnosno jer izrekom prvostupanjske presude nije odlučeno održava li se platni nalog (rješenje o ovrsi) na snazi ili se djelomično ukida. Naime, u ovom slučaju nije bilo mjesta takvom postupanju s obzirom da je u ovršnom postupku, koji je prethodio ovoj parnici, rješenjem suda (koje je postalo pravomoćno) stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi i odlučeno da će se provesti postupak po tužbi. No, sve i da nije tako, takav propust ne bi imao značenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, na koju tuženica upućuje sadržajem revizije, budući da nije utjecao na donošenje zakonite i pravilne presude.

Zbog svega navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Međutim, ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za isplatu zakupnine na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između stranaka 20. srpnja 1993.

U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnom, je utvrđeno:

- da je ugovorom o zakupu ugovorena zakupnina u mjesečnom iznosu od 3.000 DEM, s time da će se obračunavati prema srednjem tečaju HRD u dinarskoj protuvrijednosti na dan uplate (valutna klauzula),

- da se zakupnina ima plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do 10-tog u mjesecu,

- da tužiteljeva tražbina prema tuženici za utuženo razdoblje (lipanj 2001. - zaključno rujan 2002.) prema priloženim računima ukupno iznosi 181.338,55 kn (protuvrijednost 48.000 DEM).

Polazeći od tih činjenica nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog kunskog iznosa zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom na pojedinačno razvrstane iznose (kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude) - smatrajući ga u cijelosti osnovanim. U prilog takvom stajalištu drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude navodi da je predmetnim ugovorom o zakupu određena konverzija (preračunavanje) DEM u tadašnje HRD na dan uplate, koji je bi najkasnije do 10-tog u mjesecu, te da slijedom toga tužitelj ima pravo na isplatu u domaćoj valuti sa zateznom kamatom na domaću valutu.

Osnovano, međutim, tuženica u reviziji prigovara da u konkretnom slučaju - obzirom da je ugovorena valutna klauzula - tužbeni zahtjev, a time i izreka presude nije mogla glasiti na isplatu u kunama, već u deviznim sredstvima plaćanja (DEM, a sada EUR) u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, a djelomice je u pravu kada ističe da tužitelju pripada zatezna kamata koju banke plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju.

Naime, odredbom čl. 307 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) propisano je da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te da niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo.

Prema tome, tužitelj nema pravo na zatraženu isplatu u kunama kada to nije bio sadržaj njihove obveze, jer je utvrđeno da su stranke ugovorile visinu zakupnine uz primjenu valutne klauzule (čl. 395. ZOO). Naprotiv, tužitelj ima potraživanje u stranoj valuti koje se ispunjava u domaćoj valuti, pa su sudovi pogrešno zaključili da je tužbeni zahtjev za isplatu u kunama osnovan.

Obzirom da je predmetni ugovor o zakupu zaključen uz valutnu klauzulu dužnik (ovdje tuženica) podliježe obvezi isplate glavnice sa zateznom kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju. Glede toga valja naglasiti da je pogrešno tumačenje drugostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju konverzija određena na dan dospijeća i da stoga tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja se plaća na domaću valutu. Naime, iz ugovora o zakupu proizlazi da je konverzija određena na dan uplate, a ne na dan dospijeća mjesečnih obroka zakupnine (svakog 10-tog u mjesecu), pa kako, dakle, drugostupanjski pogrešno poistovjećuje dan uplate s danom dospijeća, to stajalište tog suda nije pravilno.

Slijedom izloženog, a s obzirom da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da dugovanje tuženice prema tužitelju iznosi 181.338,55 kn (kao protuvrijednost 48.000 DEM), koji izračun tuženica u smislu čl. 387. ZPP u reviziji ne može osporavati, to je valjalo preinačiti nižestupanjske presude i tužitelju dosuditi iznos od 24.542,01 EUR, budući da je valuta DEM zamijenjena sa valutom EUR 1. ožujka 2002., po tečaju 1 EUR=1,95583 DEM, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačno utužene iznose do 31. prosinca 2005. u valuti DEM odnosno EUR u protuvrijednosti kuna na dan isplate, a od 1. siječnja 2005. do isplate po stopi određenoj za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. u svezi čl. 22. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05).

U ostalom dijelu reviziju tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu.

Iz tih razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 393 ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.