Kzz-15/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-15/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Pavišić dr. Berislava kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, mr. Zmajević Branka, Potrebica Ante i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. M. H., zbog krivičnog djela iz čl. 186. st. 2. KZH, odlučujući o zahtjevu Javnog tužitelja Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 28. lipnja 1991. K-294/91 i rješenja Okružnog suda u Varaždinu od 5. rujna 1991. Kž-346/91, u sjednici održanoj 22. srpnja 1992. godine, saslušavši zamjenika Javnog tužitelja Hrvatske Hranjski Marijana,

p r e s u d i o je :

Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 28. lipnja 1991. K-294/91 odbačen je na temelju čl. 448. st. 1. a u vezi s čl. 270. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91 - ZKP), optužni prijedlog Općinskog javnog tužilaštva Varaždin od 10. lipnja 1991. Kž-293/91 protiv M. H. zbog kriv. djela lažnog iskaza iz čl. 186. st. 2. KZH.

Protiv tog rješenja javni je tužilac podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede krivičnog zakona, ali je ta žalba rješenjem Okružnog suda u Varaždinu od 5. rujna 1991. br. Kž-346/91 kao neosnovana odbijena.

Protiv oba ta rješenja podnio je zamjenik javnog tužitelja Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu zakonitosti i predložio da se taj zahtjev uvaži i utvrdi da je u navedenim rješenjima došlo do povrede toč. 1. čl. 270. ZKP. javni tužitelj smatra da djelo opisano u optužnom prijedlogu ne predstavlja doduše krivično djelo davanje lažnog iskaza iz čl. 186. st. 2. KZH, kako je to djelo bilo prvobitno kvalificirano, ali da predstavlja kriv. djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 214. st. 1. KZRH, zbog čega su oba suda, a budući da nisu vezani pravnom oznakom djela u optužnom aktu, protivno zakonu odbacili optužni prijedlog ocijenivši da se ne radi o krivičnom djelu.

Zahtjev nije osnovan.

Navedenim optužnim prijedlogom M. H. se stavlja na teret da je dana 18. veljače 1991. u Policijskoj upravi Varaždin prijavio gubitak vozačke dozvole serijskog broja … izdane 25. siječnja 1990., a sa rokom važenja do 25. siječnja 2000., iako to nije bila istina, a u cilju da mu se u vozačku dozvolu e upiše zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B" kategorije, kako bi istu mogao koristiti, pa mu je na osnovu pismene izjave istog dana izdata nova vozačka dozvola serijskog broja … u koju je odmah upisana,i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije, koja teče od 16. travnja do 16.srpnja 1991. godine, a koje je ponašanje, kako je to već navedeno, optužbe., kvalificirala po čl. 186. st.

2.KZH, dok se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti smatra da se zapravo radi o kriv. djelu ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 214. st. 1. KZH.

Suprotno stanovištu podnositelja zahtjeva, ponašanje koje se inkriminira M. H. ne predstavlja krivično djelo iz tog propisa.

Krivično djelo iz čl. 214. st. 1. KZH čini onaj tko dovođenjem u zabludu nadležnog organa učini da ovaj u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu.

M. H. je doduše doveo u zabludu nadležni organ - Policijsku upravu u Varaždinu svojom pismenom izjavom da je zagubio vozačku dozvolu, ali taj organ u novoj vozačkoj dozvoli koju mu je izdao nije ovjerio ništa neistinito. Naprotiv, u novoj se vozačkoj dozvoli potvrđuje, uz osobne podatke M. H., da je on ovlašten upravljati motornim vozilima "B" kategorije, a uz to je u skladu sa izrečenom mu mjerom sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilima "B" kategorije uneseno i to ograničenje, pa je dakle nadležni organ u toj javnoj ispravi ovjerio samo istinit sadržaj.

Prema tome, nova vozačka dozvola koju je na temelju neistinite izjave da je izgubio staru ishodio M. H. ne sadrži ni jedan neistinit navod, odnosno upravni organ nije ovjerio ništa neistinito,pa se u ovom slučaju ne radi niti o kriv. djelu iz čl. 214. st. 1. KZH. Kako inkriminirani postupak ne predstavlja ni kriv. djelo davanja lažnog iskaza iz čl. 186. st. 2. KZH, a što koncedira sada i javni tužitelj, nije u rješenjima protiv kojih je podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti došlo do povrede toč.l. čl. 270. ZKP, zbog čega zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan, pa Je na temelju čl. 421. ZKP-a odbijen.

U Zagrebu, .22. srpnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.