Croatian Supreme Court dismisses appeal against reasonable compensation for reasonable time trial rights violation. The court upholds the first-instance ruling awarding 15,000 kuna to each applicant. The court found the first-instance court correctly applied the law regarding reasonable compensation. The court determined the first-instance court correctly applied the law regarding reasonable compensation. The court found the first-instance court correctly applied the law regarding reasonable compensation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the Republic of Croatia's appeal against a first-instance ruling that awarded 15,000 kuna in compensation to each applicant for a violation of their right to a trial within a reasonable time. The applicants had endured a ten-year legal process involving fifteen hearings and expert examinations, though they had requested adjournments. The court rejected the argument that the compensation amount was excessive, noting that the first-instance court properly considered the case's complexity and the applicants' minor contribution to the delay.
Legislator headnote
AI generatedArticles 27 and 28 of the Law on Courts; reasonable compensation for violation of the right to a trial within a reasonable time must be determined by the court based on the specific circumstances of the case, including the duration of proceedings, complexity, and the parties' contribution to delays, without being bound by the exact amount requested by the applicant.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gžzp 67/08-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. V. i J. V. iz S., koje zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gzp-59/2007 od 15. siječnja 2008., dana 20. veljače 2009.
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gzp-59/2007 od 15. siječnja 2008. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gzp-59/2007 od 15. siječnja 2008. prihvaćen je zahtjeva predlagatelja M. V. i J. V. (točka I. izreke). Određeno je da je Općinski sud u Sisku donijeti presudu u predmetu toga suda broj P-84/07 u roku od godine dana od dana dostave tog rješenja (točka II. izreke). Predlagateljima je određena primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 15.050,00 kuna svakome (točka III. izreke), a protustranci Republici Hrvatskoj naloženo je isplatiti primjerenu naknadu iz točke III. izreke rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za isplatu (točka IV. izreke). Odbijen je zahtjev predlagatelja za naknadu troška postupka (točka V. izreke).
Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom III. izreke protustranka je podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Predlaže da ovaj sud pobijano rješenje preinači na način da joj odredi naknadu u manjem iznosu, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je postupak u odnosu na koji je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u pravno relevantnom razdoblju trajao 10 (deset) godina, 2 (dva) mjeseca i 10 (deset) dana,
- da je u navedenom razdoblju Općinski sud u Sisku održao petnaest ročišta, proveo očevid u sudjelovanje vještaka, saslušao stranke i brojne svjedoke te donio dvije odluke,
- da je dulji zastoj u postupku trajao od 16. veljače 1998. kada je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske do 4. lipnja 2001. kada je vraćen prvostupanjskom sudu kako bi se utvrdila vrijednost predmeta spora,
- da su predlagatelji u manjoj mjeri doprinijeli duljini trajanja postupka jer su tražili odgodu ročišta od 2. listopada 1996. i 21. listopada 1996.,
- da se radi o složenom predmetu u kojem je potrebno utvrditi pravo vlasništva i vrijednost ulaganja u nekretninu.
Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su se u konkretnom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke iz članaka 27. i 28. Zakona o sudovima ("Narodne novine" 105/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS) za ostvarivanje zaštite prava na suđenje u razumnom roku, te je svakome od predlagateljima odredio primjerenu naknadu u iznosu od 15.500,00 kn.
Protustranka u žalbi navodi da je naknada za utvrđenu povredu prava na suđenje u razumnom roku određena u previsokom iznosu s obzirom na doprinos predlagatelja duljini trajanja postupka.
Cijeneći duljinu trajanja predmetnog sudskog postupka, postupanje suda, složenost postupka i doprinos predlagatelja koji se, kako to pravilno ističe žalitelj, očituje i u traženju odgode ročišta od 3. listopada 2007. radi angažiranja punomoćnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 28. ZS-a kada je svakome od predlagatelja odredio primjerenu naknadu u iznosu od 15.500,00 kn jer tako određena novčana naknada predstavlja, i po mišljenju ovog suda, primjerenu novčanu naknadu s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja.
U odnosu na žalbeni navode protustranke da je sud pri određivanju naknade prekoračio zahtjev predlagatelja treba odgovoriti da zatraženi iznos naknade od 15.000,00 kn nema značaj procesnopravnog zahtjeva, već samo prijedloga za određivanje primjerene naknade kojim sud nije vezan, pa se, stoga, ne može govoriti o prekoračenju zahtjeva.
Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe iz 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), valjalo riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. veljače 2009.
SUDAC:
Aleksandar Peruzović, v.r.