Croatian Supreme Court allows appeal against labor court, reinstating first-instance award based on expired collective agreement terms.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the Prosecutor's request for legal protection and overturned the County Court's decision, reinstating the original first-instance judgment. The lower court incorrectly dismissed the plaintiff's claim for Christmas and Easter bonuses by ruling the expired collective agreement was void due to a subsequent termination notice. The court held that the agreement ceased only by expiration, meaning its provisions regarding bonuses remained legally binding until a new agreement was signed.
Legislator headnote
AI generatedčl. 134. Kolektivnog ugovora; čl. 195. Zakona o radu; Kolektivni ugovor prestaje istekom vremena, ne otkazom; odredbe kolektivnog ugovora primjenjuju se kao pravna pravila do sklapanja novog ugovora.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz 178/04-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. S. iz V., koga zastupaju S. Z. i N. B., odvjetnici u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb, DP Elektra Vinkovci, koga zastupa M. R., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 26. siječnja 2004. godine, br. G-DO-39/04., protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 2. prosinca 2003. godine, br. Gž-1609/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 9. lipnja 2003. godine, br. P-1063/03., u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2005. godine,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i preinačuje presuda Županijskog suda u Vukovaru od 2. prosinca 2003. godine, br. Gž-1609/03. i sudi:
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 9. lipnja 2003. godine, br. P-1063/03.
Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.984,61 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 15. siječnja 2002. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 1.281,00 kn.
Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski je sud prihvatio žalbu i preinačio prvostupanjsku presudu, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijanu presudu preinači tako da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
Tuženik je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti s prijedlogom da se taj zahtjev kao neosnovan odbije.
Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
U ovoj pravnoj stvari odlučivano je o zahtjevu tužitelja za isplatu jednokratnih naknada i to božićnice u iznosu od 1.000,00 kn, uskrsnice u iznosu od 1.000,00 kn, naknade na ime razlike neisplaćenog dijela plaće zbog nastanka troškova života u iznosu od 1.984,61 kn, te na ime regresa u iznosu od 2.000,00 kn sve primjenom čl. 64., čl. 57. st. 2. i čl. 63. Kolektivnog ugovora tuženika od 22. prosinca 1999. godine.
Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbi Kolektivnog ugovora tuženika od 22. prosinca 1999. godine (dalje Kolektivni ugovor) i to kao pravnih pravila primjenom čl. 195. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 – dalje ZR).
Drugostupanjski sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan jer je ocijenio da se odredbe Kolektivnog ugovora ne mogu primijeniti kao pravno pravilno s obzirom da je kolektivni ugovor otkazan, pa nije prestao istekom roka na koji je sklopljen. Državni odvjetnik Republike Hrvatske neosnovano u zahtjevu upućuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, kada tvrdi da drugostupanjska presuda nema valjanih razloga.
Ovo iz razloga što pobijana presuda po ocjeni ovog suda sadrži valjane razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, pa se pravilnost pobijane presude može valjano provjeriti.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je Kolektivni ugovor sklopljen 22. prosinca 1999. godine, na određeno vrijeme od godinu dana s tim da se smatra sklopljenim s danom potpisivanja Kolektivnog ugovora od ovlaštenih predstavnika stranaka tog Kolektivnog ugovora (čl. 134. Kolektivnog ugovora).
S obzirom na navedeni sadržaj čl. 134. Kolektivnog ugovora ovaj sud cijeni da je vrijeme važenja Kolektivnog ugovora isteklo 22. prosinca 2000. godine kako to osnovano u zahtjevu drži Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Drugostupanjski je sud pogrešno ocijenio da je u ovoj pravnoj stvari od odlučnog značenja činjenica da je tuženik kao stranka u Kolektivnom ugovoru otkazao Kolektivni ugovor 27. prosinca 2000. godine, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2002. godine, br. Pr-845/01. u parničnom predmetu tužitelja nezavisni sindikat radnika Hrvatske Elektroprivrede protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje otkaza Kolektivnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine.
Ovo iz razloga što se Kolektivni ugovor ne može valjano otkazati nakon što je prestao istekom vremena na koji je ugovor sklopljen.
Otkazom mogu prestati važiti kolektivni ugovori koji su još na pravnoj snazi u vrijeme otkazivanja, a ne i kolektivni ugovori koji su na drugi način prestali važiti i prije nego što je stranka ugovor otkazala.
Člankom 195. Zakona o radu (“Narodne novine”, broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01. – dalje ZR) propisano je da ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novog kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.
Člankom 139. st. 2. Kolektivnog ugovora je propisano da će se sve odredbe toga ugovora primjenjivati nakon vremena na koji je sklopljen sve do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.
Iz navedenih razloga proizlazi da kolektivni ugovor od 22. prosinca 1999. godine nije prestao otkazom već istekom vremena na koji je sklopljen, pa se odredbe Kolektivnog ugovora imaju primjenjivati kao pravna pravila do sklapanja novog Kolektivnog ugovora.
Zbog navedenih se razloga u ovoj pravnoj stvari radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva treba kao pravna pravila primjenom čl. 139. st. 2. Kolektivnog ugovora primjenjivati odredbe čl. 57. st. 2., čl. 63. i čl. 64. Kolektivnog ugovora od 22. prosinca 1999. godine.
Kako je drugostupanjski sud ocijenio da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni pravnih pravila iz Kolektivnog ugovora pogrešno je primijenio odredbu čl. 195. Zakona o radu.
U činjeničnoj situaciji kada u ovoj pravnoj stvari nije sporna visina potraživanja tužitelja za koja tužitelj ima pravni osnov u odredbama čl. 64., 57. st. 2. i 63. Kolektivnog ugovora, valjalo je zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenom čl. 408. st. 2. u svezi s čl. 395. st. 1. ZPP-a, prihvatiti i pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti kao u izreci ove presude.
Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, jer ta procesna radnja, po ocjeni ovog suda, nije bila potrebna radi vođenja parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 25. siječnja 2005. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v. r.